Prvo, naravno, svima zelim, znanima i neznanima, da vam ova 2011 bude bar duplo bolja od prethodne !!!
Drugo, unaprijed se ispricavam ukoliko primjetite pravopisne i ine pogreske, naime, od zadnjeg javljanja na blog dobar vid mi je otputovao u nepoznatom smjeru. Srecom, ostao mi je jos dobar glas...mislim...Pa, buduci jos nisu odlucili komercijalizirati Hubbleov teleskop za privatnu upotrebu, moram se snalaziti sa ovime sto imam.
Trece, Pikula je dobro. Na zadnjoj kontroli bilo je sve u redu. Jos uvijek mu je vid malo u banani (na mamu :), pa mora nositi naljepnice na oku, doduse, svaki drugi dan, ali to mu je, jadnom, problem, jer izgubi osjecaj za prostor, pa se zaletava u zidove, zatvorena vrata i ostale stambene prepreke. Iako sam nesto smirenija, uz sve ovo sto nas okruzuje, svako malo me prodju trnci od straha za njegovo i Pikulinino zdravlje.
Svasta se dogodilo od mog zadnjeg javljanja. Uglavnom sam osjecala krivnju sto ne pisem, pa sada to nadoknadjujem.
Amsterdam se mijenja. U protekla dva mjeseca bilo je napadalo toliko snijega da nisam mogla svojim ocima vjerovat, a sto je prouzrokovalo totalni kolaps u Nigdjezemskoj. Svakodnevni sudari na autoputu, poledica, duboki snijeg na cestama....naravno da nisu imali dovoljno soli, nista nisu naucili od prosle godine. Muz je otisao u ducan, da kupi kuhinjske soli, pa makar da nas ulaz malo posoli da bas svaki dan klinci ne ateriraju na zadnjicu svaki put kad zakorace iz stubista...kazu: nema, rasprodano ! Kuhinjska sol !!! Isto zlo je zahvatilo vlakove i pruge..prosle godine nabavili novu opremu, grijace za skretnice...pa su im se grijaci zamrzavali, sto je naravno uzrokovalo da se cjelokupni vlak-prijevoz posemeri, ljudi su sjedili satima u hladnim vagonima jer su bile i zice pod ledom, a po novom, vlakovima ovdje ne ugradjuju WC, pa je bilo drz-ne daj..snalazili se ljudi. Mogu si zamislit konduktera koji u panici trci iz vagona u vagon i moli ljude da ne obavljaju nuzdu kroz prozor, ne otvaraju vrata na silu da bi to obavili itd...
Sveti Martin iliti Sint Maarten su ovdasnje zapravo maskare. Djeca se malo nasminakju, zabasure i sa lampionima pjevaju jednu jako pametnu pjesmicu : Sint Maarten, Sint Maarten, krave imaju repove, curice imaju suknjice, gle dolazi Sint Maarten !!! Glavno da je rima (na holandskom)..Ljudi daju bombone, kekse...jedne godine djeca iz susjedstva su mi psovala sve po spisku jer sam dijelila mandarine i rozine !!! Politicki korektno, imajuci pred ocima strasne crne rupe u djecjim zubima i mogucnost da me neki od roditelja doceka u mraku i izmlati kisobranom uz predocenje racuna od zubara, zaradila sam djecji prijezir !!! Tako da ove godine nije bilo zvonjave na vratima, pa sam se smilovala gornjem, mladjem susjedu Egipcaninu da mi povede djecu jer mu to daje odredjeni kredibilitet, buduci ima 10 godina i jedno 165 cm i nogu 42 pa mu nitko ne daje bombone a bome niti ne otvaraju vrata. Ali, nakon sto je onako djecacki razigrano, otkopcao slic i popiskio se, naocigled moje djece koja su sve to gledala ocima velicine tanjura, kroz balkon, odustala sam od daljnjeg "bratimljenja" sa gornjim susjedima.. Na sto mi je za Novu, valjda za osvetu, bacio petardu velicine Debele Berte na balkon i pregorio tepih. I tako par puta...
Par dana nakon toga, jednostavno mi je iskocilo koljeno, lijevo, iz "lezista ". Iz cista mira, sjedeci na stolici...Pikulina je zgrabila telefon i odmah nazvala Tatu, vikala u telefon da odmah dodje doma s posla, jer "mama je sva mokra, ukocila se, ne prica i mislim da ce se onesvijestiti". Koljeno je spomenula tek na kraju, kada je Muz vec spustio slusalicu i jurio u kosulji prema Vespi da bi dosao doma....No, buduci me i on nije uspio pomaknuti sa stolice, jer je bol bila neizdrziva, rekla sam mu da cak ne smije glasno govorit, da se ne bi za stotinku milimetra pomaknula od vibracija, pozvali smo hitnu. Koja me, kad je dosla, tj. dva krsna momka od jedno 2 metra i sitno centimetara, bacili su me, onako mokru, na pod i pokusali ispraviti koljeno. Jedan je stiskao, drugi vukao, a ja se noktima drzim za plafon. I vicem da cu se onesvijestiti. Na sto su mi dali masku sa "lachgasom" iliti plinom za smijanje, samo da bi me opustili...na sto se ja nisam nimalo smijala, jer sam osjecala kako mi jasu po koljenu, a njima nije nist bilo jasno, jer su mi dali i sredstvo protiv bolova intravenozno i tu masku , za koje su tvrdili mom Muzu da bi i vola uspavalo...medjutim, ne da se krshna Hrvatica, zena-stijena...pa su me onda htjeli posjest na stolicu iz Hitne da me odnesu u vozilo - pa mu ufatilo u kuku, pa urlam...sto ih je natjeralo da pozovu...vatrogasce !!!! I dosli lijepo vatrogasci, pod punom sirenom i opremom !!! Usli u stan, smjestili me na nosila, zavezali ko salamu, dali mi sredstvo protiv mucnine u voznji i lijepo me, preko balkona, dignuli na kran i spustili u Hitnu !!! Zemljo - otvori se !!! Cijelo susjedstvo je bilo na nogama, sve glave na prozorima, neki su mi signalizirali palcem u zrak, neki su pljeskali na strelovitu akciju vatrogasaca !!! A ja sam se, sto od lijekova, sto od stida i sramote, cim je Hitna krenula, zbljuvala po Hitnoj brachi, tak da su stali nasred ceste i cistili podove, stranice i vrata na Hitnoj itd...U bolnici mi nisu mogli spustit koljeno na ravno, pa su mi na kraju morali dat morfij !!! Pling !!! Koljeno se izravnalo, slikali ga i rekli da je sve u redu !!!!! Na sto sam ja definitivno izgubila povjerenje u zdravstveni sistem u NL.
Sto se dalje dogodilo...izbombardirali su nas kojekakvim restrikcijama, stednjama itd...tako da sam se na kraju pocela bojat ove zemlje. Po prvi put otkad sam ovdje, direktno na kozi sam osjetila zlocesti dah kapitalizma, sve u funkciji jos veceg bogacenja bogatih, i siromasenja onih siromasnih. Npr. zdravstveno osiguranje je poskupilo uz sve manju pokrivenost zdravstvenih usluga. Zubari su dobili slobodne ruke u marketinskom formiranju cijena. Prijevoz poskupio..zapravo sve pomalo. Potpuno se zanemaruje socijalna strana drustva, nema milosti, sazaljenja, izlazenja u susret, nalazenja na polovici. Sve je "ili-ili". Kapital se i dalje kumulira u rukama bogatih, bankari , politicari i manageri si isplacuju gigantske bonuse bez senzibiliteta za "malog covjeka" koji polako pada na prosjacki stap. I to u ovoj bogatoj, perspektivnoj (donedavno) zemlji..javne kuhinje i Legija Spasa i Crveni Kriz..svi su ispraznili svoje zalihe...sramota..
Da ne prerastem u volumen "Rata i mira", uz obecanje da cu se ubrzo opet blogat, pozdravljam vas uz jedan veliki poljubac !!!!
zena-stijena, mama-salama iz Amsterdama
Post je objavljen 07.01.2011. u 16:46 sati.