Činjenica je da je rijeka Drava posljednja očuvana nizinska rijeka u Europi, ona je ogromno hrvatsko blago! Ovo su jedinstvena područja u Europi, izuzetan turistički potencijal, potencijal ekološke poljoprivrede i ostalih djelatnosti održivog razvoja.
Drava, kao značajna „institucija“ u našem kraju zauzima važno mjesto, kulturno, gospodarski i povijesno. Tisuće pjesama eminentnih autora posvećeno je upravo tom, prirodnom fenomenu koji je neizostavan dio, čak što više perjanica u planiranju turističkih zajednica koje su u mjestima u okruženju rijeke.
U situaciji smo da ne moramo, u nedostatku prirodnih resursa, raditi umjetna skijališta na plus 40 stupnjeva, kao Arapi, da ne moramo naftom ( koju nemamo ) kupovati vodu i izmišljati neke slične, kontroverzne zahvate kako bismo privukli turiste. A imamo što ponuditi. Imamo rijeku Dravu ( ona nas prečesto baš i ne!! ) i treba nastojati u interesu generacija koje dolaze da kao takva, nedirnuta i ostane.
Nasreću, potencijal rijeke Drave kao značajnog vodnog područja prepoznala je Republika Hrvatska te je u najnovijem Zakonu o vodama (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_12_153_3744.html) zaštitila njezine vode te definirala korištenje voda. Voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi proizvodi, nego je naslijeđe koje treba čuvati, štititi i mudro i racionalno koristiti. Vode su opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske.
Ne želimo, ovom prilikom, ulaziti u detalje problema koji ovih dana puni stranice pisanih i elektronskih medija niti da li su u pravu Hrvatske vode ( i zainteresirani izvođači ), koje zahvat uklanjanja Dravskog spruda na Jelkušu opravdavaju, ili Ured za zaštitu okoliša Koprivničko-križevačke županije i Udruga za promicanje znanosti Baobab koji taj zahvat osuđuju i tvrde da će doći do devastacije tog prirodnog staništa brojnih rijetkih biljnih i životinjskih vrsta. A svi oni, vjerojatno, vode računa o povijesnom značaju rijeke Drave.
Međutim možemo sugerirati, da je novi Zakon o vodama jasno definirao da je zabranjena eksploatacija šljunka i pijeska u području značajnom za održavanje vodnog režima, kako iz neobnovljivih, tako i obnovljivih ležišta te pod kojim je strogim uvjetima to iznimno dozvoljeno.
Nadalje, Zakon o vodama definira i zabranu utjecaja na tok i korištenje voda, postupak kuda s šljunkom i pijeskom izvađenim tijekom radova na vodama i vodnom dobru , tko provodi očevidnik vađenja te koje državne inspekcije su nadležne za utvrđivanje tih zahvata na vodnim dobrima.
Pravna osnova za zaštitu rijeke Drave postoji, Državni zavod za zaštitu prirode zaštitio je područje Jelkuša i Križnice kao Značajni krajobraz, Jelkuš je zaštićen osim po Zakonu o zaštiti prirode RH i po EU direktivama o pticama i staništima te se od 2008. nalazi u obuhvatu regionalnog parka „Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav“ (preventivna zaštita).
Hrvatski Sabor je novi Zakon o vodama proglasio da stupa na snagu 1. siječnja 2010., znači, prije godinu dana, a iskreno se nadamo da će pravna država i njezine odluke biti prihvaćene i u našem Podravskom kraju jer ulog je veliki – ulog je rijeka Drava, rijeka i njezine vode koju nismo kupili već dobili u naslijeđe i na čuvanje.