Pregled posta

Marketing

KK Cibona je u 14.kolu regionalne NLB lige u Draženovom domu izgubila od momčadi Hemofarma. Ovo je Ciboni deveti poraz u ovom natjecanju. Zbog toga Final Four postaje sve nedostižniji. Ni promjena trenera nije izazvala onaj pozitivan šok koji bi podignuo momčad iz mrtvila. Sigurno je da novi/stari trener Cibone, Dražen Anzulović neće po dobrom pamtiti svoj povratak na trenersku klupu.
Poraz od deset razlike (74:84) ni ne izgleda tako loše s obzirom na loše izdanje Cibonine momčadi. Jedine svijetle točke utakmice bili su navijači i prva četvrtina koju su „Vukovi“ dobili 16:11. Nakon toga uslijedio je pravi potop. Nekoliko promašenih šuteva,slobodnih bacanja (50%), izgubljenih lopti te dvostruko manje skokova uzrokovalo je rezultatski preokret u korist gostiju iz Vršca. Pri kraju se Cibona jednostavno nije imala snage vratiti u utakmicu i momčad Hemofarma je zasluženo slavila. Najefikasniji igrač u redovima Cibone bio je Rok Stipčević s 14 postignutih koševa. Pobjedničku momčad predvodio je Miloš Borisov s 23 koša i 12 skokova.



Što se to događa s najuspješnijim hrvatskim košarkaškim klubom? Kako objasniti rezultatski najlošiju sezonu u klupskoj povijesti i sve poraze (9) u Euroligi? Već smo čuli kako je Cibona u velikoj rezultatskoji i financijskoj krizi. Ali, tko je odgovoran za takvo stanje? Bivša uprava, sponzori, igrači ili nešto sasvim desto?! Klub koji je dva puta, 1985. i 1986. osvajao naslov prvaka Europe doveden je na granice egzistencije. Igrači već mjesecima ne dobivaju plaće. Klub kojeg su proslavili najveća imena hrvatske košarke, pokojni Krešimir Ćosić i Dražen Petrović, jedva opstaje. Međutim, ne događa se ovo samo sa Cibonom. KK Split je pred bankrotom, Zadar je u velikim dugovima, a o slavnoj „Šibenki“ da ni ne govorimo (ugašena 2010. zbog financijskih problema). Situacija na reprezenativnoj razini nije niti malo bolja jer je Hrvatska daleko od europskog i svjetskog vrha. Na prošlogaodišnjem svjetskom prvenstvu u Turskoj zauzeli smo tek 14. mjesto. Zapravo Hrvatska reprezentacija nije napravila zančajniji rezultat od 1995. kada je na europskom prvenstvu u Grčkoj osvojila brončanu medalju. Nažalost prošla su vremena Dražena Petrovića, Tonija Kukoča i Dina Rađe kada su se osvajale brončane svjetske i europske medalje te najvrednija srebrna medalja s Olimpijskih igara u Barceloni 1992.
Upravo su danas zbog toga tu mladi, talentirani igrači, kojih ima i koji bi trebali zauzeti njihova mjesta. Nažalost takvi mladi, neafirmirani igrači rano odlaze u inozemstvo gdje se njihov talent gubi. Ipak, cijeloj ovoj tužnoj priči nadu ulijevaju odlični rezultati Hrvatske mlade košarkaške reprezentacije koja bilježi odlične rezultate na europskim i svjetskim natjecanjima. Što se tiče trenutačne situacije, novoj upravi KK Cibone ne preostaje ništa drugo nego pokušati sanirati dosadašnje organizacijske i financijske propuste, a trenera
Anzulovića očekuje puno rada i strpljenja s mladim igračima jer jedino
tako može vratiti pozitivne rezultate.