Napomena: Ako vas umjesto crtica iz privatnog života više zanimaju angažirane ćakule iz Frizeraja o ženama u muzejima i izložbi elles@centrepompidou, iste potražite ovdje
Welcome to a vast place
to a world you've arrived
I won't deceive you, birthday child,
it is safe as it is wild,
with cups and cake and candlelight
I offer you a guide.
(Faun Fables: With cups & cake)
Draga, najdraža N.
za početak, želim ti jako sretan rođendan. A želim i sebi sretan tvoj rođendan. I've kept you alive for two years!
Zatim, želim ti još puno sretnih rođendana, i sretnih običnih dana.
Ja bih jako, jako voljela da među njima bude onih u kojima ćemo raditi nešto od sljedećega:
-odvedemo te na neki super cool crtić na Animafestu i onda ti ga cijelo vrijeme simultano prevodimo, na užas okolnih bezdjecih gledatelja, hehehe, neka pate!
-upoznamo te s Totorom, Winnie Poohom i Pipi Dugom Čarapom
-prepričavamo ti 'Hobita' prije spavanja, svaku večer pomalo, i uvijek stanemo na najnapetijem dijelu, hehehehe!
-vrištimo iz sveg glasa kad prvi put sama proplivaš. I onda odemo na večeru negdje uz more da to proslavimo
-gledamo te u vrtićkim i školskim predstavama i pritom smo najrazdraganiji i najponosniji roditelji na svijetu, čak i ako budeš (a teško da ne budeš!) recitirala ili pjevala debilne mozgoispiruće pjesmice o domovini, jeseni i sličnom. (Ovako, postoji jedna stvarno dobra pjesma o jeseni: 'Kad su laste odlazile' od Ratka Zvrka. Nesretna je dozlaboga, ali zato je i dobra, mislim, pogađa bit.)
-odvedemo te u Gardaland i onda tek vrištimo iz sveg glasa, na Blue Mountainu - ili možda vrištite samo ti i tata, ja još moram razmisliti da li mi se ponavlja to iskustvo
-odvedemo te u Luksemburški park u Parizu da tamo puštaš one brodiće po jezercu. Tjah, postoji mogućnost da nećeš brodiće ni park šljiviti dva posto. Pomirit ću se s tim, premda sam još jaaaako davno, kad sam prvi put ušla u Luksemburški park, zamislila kako ću jednoga dana doći opet sa svojim djetetom i ono će onda puštati brodiće po jezercu. (Gle, postoje puno gore roditeljske fiksacije. Dobro si prošla, vjeruj mi.)
-igramo sve one društvene igre koje je tata već nahrčkao doma za tu priliku, od 'Crnog pirata' do 'Ghostly stairs' i onda ti malo puštamo da pobijediš, ali samo malo, a ako se budeš ljutila što gubiš, onda te zafrkavamo. I da, odmah te upozoravam, tata neće htjet igrat s tobom 'Čovječe ne ljuti se', ali hoću ja, meni je to baš mrak
-sanjkamo se na Cmroku i pijemo topli čaj iz termosice i valjamo se po snijegu (ako sam zbog tebe doživjela da se osjećam sretno i ispunjeno na pješčanoj plaži, onda valjda postoji šansa i da slično doživim na snijegu... zapravo, čak mi se to jednom i dogodilo. Prije jedno pet-šest godina. Ali tada je bome bilo ruma u čaju.)
-rastegnemo u tvojoj sobi špagu na koju ćemo vješati tvoje crteže
-idemo zajedno u shopping, nas dvije, woman to woman. Postoji, naravno, velika mogućnost da će me trenutačna paraliza spopast kad vidim što si namjeravaš kupiti i za što moram dati teško zarađene pare, ali... c'est la vie.
-upoznamo tvog prvog dečka, i odmah ti kažem jer sam već sada stopostotno sigurna: naravno da nije dovoljno dobar za tebe (otprilike bi, možda, bio dovoljno dobar tip s izgledom Johnnyja Deppa, učlanjen u Mensu, koji u osamnaestoj godini osvaja Nobelovu nagradu, postaje milijarder, pola sredstava razdjeljuje siromašnima u Africi i ... shvaćaš manje-više s kakvom ekipom bi se trebala družiti, ne?)
Eto, tak.
I još puno pusa.
M.
Post je objavljen 06.01.2011. u 22:53 sati.