Marketing
"Kad se male ruke slože, sve se može!"
Župa Sv. Mihaela arkanđela u zagrebačkoj Dubravi, mjesto je gdje već skoro 10 godina djeluje zbor mladih „Emanuel“. Skupina od petnaestak djevojaka i 3 mladića svake nedjelje točno u podne, na „misi za mlade“, svojom pjesmom uveseljavaju svoje župljane.
Ovaj amaterski zbor duhovne glazbe osnovao je prije nešto manje od 10 godina tadašnji bogoslov, sadašnji svećenik Ljubomir Majur. Njegov cilj nije bio okupiti mlade talentirane pjevače i pjevačice koji će nastupati na festivalima duhovne glazbe, već je želio okupiti mlade župljane na druženje uz pjesmu što mu je i pošlo za rukom.
na slikama su članovi zbora "Emanuel"
Na 1. slici- muški članovi zbora, a na drugoj su bivše članice "Emanuela" koje se i dalje rado druže
Nešto više od 5 godina družina od više-manje dvadesetak (uglavnom djevojaka) zajedno su pjevali, družili se, dijelili dobre i loše trenutke pod Ljubinim vodstvom koji je nakon đakonskog ređenja morao napustiti župu. Njegovim odlaskom, Emanuel je izgubio svog duhovnog vođu koji je u svojim rukama držao sve konce,a zajedno s njime otišli su i neki članovi. Ubrzo su došli novi, a odgovornost vođenja zbora preuzeli gitarist Tomislav Kukić i članice zbora Marija i Ivana Vrankić te Mia Milak.
na 1. slici gitaristica Marija Vrankić, na 2. slici Mia Milak
Članovi „Emanuela“, glazbeni su amateri bez formalnog glazbenog obrazovanja, ali to ih ne sputava da i dalje rade ono što vole. Da je „Emanuel“ doista amaterski zbor kojem nije stalo do nikakvog tipa formalnosti , pokazuje činjenica da su se u početku dvoumili oko svog imena Emanuel ili Oaza pa su u pomoć priskočili bivši članovi koji su zaključili da se ipak zovu Emanuel (što znači Bog s nama).
Katarina , jedna od rijetkih članica koja je u zboru od samog osnivanja rekla je da joj unatoč izmjenama koje su se tijekom godina dogodile, pjevanje u zboru za nju i dalje predstavlja radost jer ne može zamisliti dolazak na misu bez pjevanja u zboru.
S druge strane Marija, gitaristica i jedna od vođa zbora kaže:
„Iskreno prije mi je bilo lakše ići na zbor jer nisam imala prevelikih obaveza oko njega, ranije sam na to gledala više kao na neku oazu zajedničkog pjevanja, druženja. Sada je to drugačije jer su i članovi drugačiji. Prije je bilo više povezanosti jer se radilo o grupi najboljih prijatelja, sada se sve to nekako razvodnjeno, ali bez obzira na sve dolazak na zbor neizmjerno me veseli.“
Članovi zbora „Emanuel“ naizgled su prosječni mladi ljudi koji se ponašaju, zabavljaju i žive kao većina svojih vršnjaka. Ono što ih čini posebnima jest da svoja uvjerenja nisu utopila u masi, ne srame se činjenice da svake nedjelje idu na misu (bez obzira što subotom „ruže“ kao i ostala mladež), ostaju vjerni samima sebi, svoju energiju za razliku od nekolicine svojih vršnjaka koji podižu šake jedni na druge, usmjerili su na nešto pozitivno. Zaista potvrđuju stih iz Pjesme zadrugara "Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može."- rade ono što vole na način na koji najbolje znaju, možda neprofesionalno, ali s puno ljubavi i želje da se drugima svidi.
dio pjesme "Djetešce nam se rodilo" , (video by Martina Andrijević)
Martina Andrijević
Post je objavljen 04.01.2011. u 20:16 sati.