Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jakovripic

Marketing

GODINA A - 11. NEDJELJA KR. GOD.

JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina A)
VRIJEME MISIJA: IZBOR I POSLANJE

»A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: „Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju.” (…)
Tu dvanaestoricu posla Isus i naredi im: (…) Na svom putu navješćujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!« (Mt 9,36-38-10,5.7-8)



Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!

Čovjek je po naravi društveno biće, a po svojem nadnaravnom određenju u biti član zajednice, Crkve.
Tako je Bog u sebi okupljenu zajednicu htio imati već i u Starom Zavjetu. Stoga među svim narodima svijeta Bog sebi odabire jedan narod, posebno ga povezuje sa sobom i čini ga svojim saveznikom.
To je naglašeno odmah na početku sklapanja saveza između Boga i izraelskog naroda pod gorom Sinaj. Tu su se stotine tisuća pojedinaca osjećale kao jedna cjelina, kao jedan narod.
Između svih drugih naroda samo je njih, sav narod a ne pojedince, Bog izabrao da mu budu predraga svojina.
Sve što je na svijetu Božje je stvorenje i prema tome njegov posjed.
Ali Bog je sazvao i odredio da njegov izabrani narod tvori sasvim posebno kraljevstvo svećenikâ: tj. odijeljen od drugih naroda i posve u službi pravome Bogu.
Po Mojsiju Bog povjerava svome narodu uvjete svoga Saveza: vjernost, poslušnost i poštivanje njegove svete volje.
»Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo svih naroda – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.« (Izl 19,5-6a)
Tom izabranju i službi Izraelci su se veoma radovali i bili su na to ponosni.

crtez planina Sinaj><br /> <font size=3><i>Planina Sinaj</i></font><br /> <br /> Ali s puno više nutarnjeg zadovoljstva i trajne zahvalnosti moramo se veseliti mi kršćani, novi odabran Božji narod. A motiv toga našega izbora jest čista i s naše strane nezaslužena ljubav Božja.<br /> Nismo postali Crkva zbog naših posebnih zasluga, kao da bismo bili bolji, pravedniji i pošteniji od drugih ljudi, nego smo to postali po njegovoj ljubavi prema nama koju nam je pokazao dok još bijasmo grešnici.<br /> »A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.« (Rim 5,8)<br /> <br /> Samo Isusovoj otkupiteljskoj smrti imamo zahvaliti da više nismo bez Boga, da smo oslobođeni od grijeha i tako pomireni s Bogom.<br /> Dokaz ljubavi Božje prema nama jest Krist Isus, Raspeti i Uskrsli. On je iz ljubavi prema nama i za nas svu svoju dragocjenu krv prolio na križu.<br /> Uz to je Kristova otkupiteljska smrt samo početak svega onoga što nam Bog daje po svome Sinu. Kad nas je njegova krv i njegova smrt izmirila s Bogom dok smo još bili Božji neprijatelji, sada kad smo već s njim izmireni, mnogo ćemo se sigurnije spasiti Kristovim životom koji On provodi kod Oca kao naša Glava i naš Posrednik.<br /> Prema tome su sva sredstva našega spasenja, sakramenti i sve milosti koje Bog daje jedino po Kristu, plod Kristove smrti i ujedno proizlaze iz Kristova proslavljenog života.<br /> Kad je to tako, što preostaje drugo nego da se »ponosimo u Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje« (Rim 5,11).<br /> <br /> Zato smo, mi zajednica krštenih, pred Bogom i pred ljudima povlašteni narod, sveti puk, kraljevsko svećenstvo, narod koji vrši posredničku ulogu između Boga i čovječanstva po našem sudjelovanju s Kristom, sveopćim posrednikom između Boga i svijeta.<br /> I ta zajednica kao cjelina, to jest kao kraljevsko svećeništvo i sveti narod poslana je svijetu. Sažalni Isusov pogled nad napuštenim narodom znak je iste one ljubavi koja ga je gonila da se radi grešnika preda na smrt.<br /> Isti osjećaj milosrđa tjera ga da svoju krv prolije za nas i da ustanovi svoju Crkvu kao »univerzalni sakrament« spasenja svih ljudi.<br /> A u središtu te zajednice Novoga Saveza nalazi se apostolska skupina na kojoj Krist gradi tu svoju Crkvu.<br /> »A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: „Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju.”« (Mt 9,36-38)<br /> <br /> Međutim, tu je Pastir koji će ih odmah pozvati k sebi, dati im potrebne upute i ovlasti pa ih poslati u žetvu. Dvanaest apostola već tvori odabrani zbor koji posve pripada Isusu. Na čelu mu je Šimun Petar pa slijede drugi, po imenu i po kasnijem životu manje poznati, ali svima je dao ovlasti da čine ono što je on činio.<br /> Dobri Pastir šalje svoje apostole s opunomoćenjima u svijet.<br /> »Tu dvanaestoricu posla Isus i naredi im: (…) Na svom putu navješćujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!« (Mt 10,5.7-8)<br /> <br /> Među temeljne oznake Božjeg djelovanja u povijesti spasenja narodâ i pojedinaca, spada da se Bogu sviđa djelovati za ljude po ljudima. Bog dakle traži suradnike, On ih zove, On očekuje odgovor, i nakon odgovora velikodušnu, ustrajnu i revnu suradnju.<br /> Krist nekima, odabranima, daje posebna opunomoćenja. Ali uvijek na službu svima drugima. Stoga je svaka vlast u Crkvi služenje i nije nad Božjim narodom, nego u narodu Božjem.<br /> Dakako, ta sveta vlast uključuje i službu upravljanja koja u mnogome zahtjeva suodnos poglavar – podložnik, no uvijek u specifičnom ozračju Crkve kako je hoće Gospodin Isus, a to je ozračje bratstva, obazrivosti, uzajamnog prihvaćanja i poštovanja.<br /> I evo, pojavljuje se posvećena novozavjetna zajednica Dvanaestorice kojoj Krist daje vlast s obzirom na nečiste duhove, bolesti i naviještanje Božje riječi.<br /> Katolička vjera promiče oduvijek specifično mjesto koje u kolegiju Dvanaestorice ima Petar. On nije prvi samo po red nego i po funkciji, odnosno prvi po časti i vlasti s obzirom na službu koju mu je Krist odredio.<br /> <br /> <img src=
Duccio Di Buoninsegnaca: Slanje dvanaestorice

Na svojem tadašnjem putu apostoli su činili čudesa za koja ih je Isus ovlastio. A sve su to Isusovi poslanici morali obavljati badava, jednostavno iz razloga što su sve svoje ovlasti primili badava, bez ikakvih svojih zasluga. Bog će se preko svojih vjernika već pobrinuti za njihovo uzdržavanje koje radnik na Božjoj njivi zaslužuje.
Istina, Crkvi su potrebna i novčana sredstva. I sam ih je Isus sa svojom Dvanaestoricom imao.
Ali nikad ne smijemo zaboraviti da će ljudi uvijek za to imati razumijevanja i sami će priteći u pomoć da se namaknu sredstva za Evanđelje, pa i za njegove poslužitelje.

Amen!
Hvaljen Isus i Marija!

Čitanja: Izl 19,2-6a
Ps 100 (99), 1b-2.3.4.5
Rim 5,6-11
Mt 9

Post je objavljen 01.10.2010. u 20:50 sati.