Ovaj blog postaje ružniji od slike onog Doriana Graya, samo što umjesto da tu ostaju nakupine masnoća razrijeđene alkoholom, počeo sam tu trpati stvari koje bi svako normalan držao u svojoj guzici i čvrsto stiskao. Eto čemu blagdani služu, da se sretneš s prijateljima i da se prisjetiš svega. Nitko ne zna bolje o tome kakav si. A ja sam glupa seljačina koja svijet oko sebe doživljava možda preozbiljno, jer ne znam drugačije. Tako i sa ovim tu piskaranjem, umjesto da se držim okvira koje sam si zadao, malo, malo, pa odlunjam.....svaki poticaj mi se ovdje nekako odrazi. Možda je to stvar čvrstine, ne dozvoliti niti jednom određenom vanjskom utjecaju da naruši tu nekakvu psihičku ravnotežu koju svi imamo. Jer sazdan sam, valjda kao i svi, od hrpetine osjećaja i misli koje sve zajedno u nekom omjeru čine ravnotežu. I ako dopustim ijednom od tih osjećaja ili misli da se oslobodi i postane dominantan, nema više ni ravnoteže ni mira....neki ljudi to znaju kontrolirati i svaka im čast. Neki su opet bezobrazni. Nekima je sve smiješno, a ima stvari koje nisu za banaliziranje, ismijavanje ili možda jesu, jer, bolje je ići sa osmjehom na licu kroz život, iako vjerujem da je bolje imati osmjeh na licu zbog nekih lijepih stvari. Kako god, ravnoteža je bitna.
A kada je čovjek uravnotežen i smiren, onda sve ide nekako lakše, pa i skidanje kila, a to moram što prije izvesti, da se tu ne brukam više..
Post je objavljen 06.01.2011. u 12:14 sati.