Marketing
Dođoh, Vidjeh, Ostah...
Ja sam Miki
Nije me sram imena, dali su mi ga neki susjedi iz zgrade gdje sada živim, i to vrlo ugodno. U početku nisu znali što da rade sa mnom, jer su već imali jednog crnog mačka.
E, baš taj crni mačak, koga sam sreo jedne večeri negdje u Sigetu, me doveo doma i ponudio mi smještaj i hranu dok mi ne nađu neku dobru obitelj koja će me toplo i s
ljubavlju prihvatiti. Ali, ja sam Miki, pod kožu ti se uvučem za tren. Ne možeš me se više riješiti kad me jednom imaš u blizini.
Gazdarica se od prvog dana zaljubila u mene i nije (u ovo sam 100% siguran) me ni sekunde planirala dati nekome. Iako su tražili udomitelje, nije bilo šanse da odem.
I kako je vrijeme odmicalo, sve sam im se više uvlačio pod kožu i na kraju sam ostao sa njima i drugim mačkom koga sam spomenuo a zove se Koko.
Ja sam tada bio još mali (ne baš jaako mali), i odmah sam preuzeo glavnu riječ u kući. Koko je bio dobar i tolerantan prema meni, ali on je po cijele dane spavao jer je po noći lutao
i tko zna šta vani tražio. Nije mi jasno, jer je doma bilo super. Išao sam s njima u šetnju (imaju cool vrt), igrao se i po cijele dane se mazio (ponekad su bili i malo dosadni s time,
ipak sam ja dečko). I tako, kako sam postao glavni u kući, dobio sam nadimak GROF, jer sam cool mačak. A kako sam ja to cool mačak, e to ću Vam sad ispričati.
Ma da ne budem dosadan i da ne mislite da se pravim važan (iako znam da jesam) ispričati ću Vam kako sam ih spasio od čudovišta koje se jednog dana pojavilou našem domu.
Poslije sam čuo da ga nazivaju Bor. Ma sav se blještio i kinđurio pokraj TV-a. Sa puno sitnih svjetlećih očiju raznih boja i sjajnim kuglicama. Htio se sakrit ispod neke bijele mekane stvari,
sličilo je mojoj dlaci, ali ni blizu. I tako smo se mjerkali neko vrijeme. Znao sam šta smjera, vidjelo mu se to u onim sjajnim kuglicama kojima je htio odglumiti da je došao u miru.
Naravno, ja sam ga odmah skužio i skovao plan.
Jednog dana kada su svi bili opušteni i dremuckali poslije objeda, osjetio sam da se sprema u napad.Spustio sam se tiho na pod i prišuljao što sam bliže mogao i u trenutku kada je on
krenuo u napad, ja sam ga preduhtrio. Snažno sam se odrazio, skočio na njega (ah kakav je to bio skok, majstorski) i gotovo.Pao je od prve. Tako sam i planirao jer neznam koliko bi
borba trajala da ga nisam odmah bacio na pod. Još se malo bacakao po podu i pokušao me pogoditi kuglicama, ali neće ići. Sjeo sam i ponosno pogledao prema kauču gdje su moji
dremuckali. Naravno u ponosu i zanosu očekivao sam i nagradu. Malo me iznenadila grmljavina sa kauča, nije ličila na zahvalnost, ali onda sam vidio ruku koja se pokrenula,
i to je to. Stiže nagrada. Ups, stiže jastuk, ma ne jedan, dva tri....uf ovaj zadnji drito u rit. Ma kakva je to zahvalnost , ipak sam ih spasio od Bora. No bolje da ja kidam, ne sviđaju mi se
takvi izrazi zahvalnosti. Malo su pretjerali sa tom grmljavinom i tim jastucima, pogotovo s onim trećim.
Eto toliko za sada, javim se opet.
Pusa svima i jedan mačji pozdrav svim Vašim macama
Mimijaou
Grof
Post je objavljen 06.01.2011. u 12:04 sati.