II
a usahle grane ostale bez pjeva
i nalik su čvrsto zgrčenim prstima
na nebu loš znamen: to munja sijeva
svrdlajući svrdlom straha u kostima
ubrzo sam znao: grijeh moj bje do štapa
a pravednost tvoja do Gospodnjeg praga
jer ne zanijekah razlivenost slapa
mjesečine preko ramena ti naga
i živjeh u vjeri: duša ti je moj dom
na ključ pravo imam da ne uđu tati
da te ne ukradu da se ne desi lom
i da tu uzmognem san svoj dosanjati
no što ja tu zborim kučine i trice
nebo je u sivo tad bojilo lice
Post je objavljen 06.01.2011. u 01:35 sati.