Kao prvo, sretno nam svima u novoj godini, dvijehiljadeijedanaestitoj. Općenito, meni su neparne godine bile povoljnije nego parne, pa se stoga ovoj veselim više nego dvijeidvanaestitoj, koja me plaši mogućnošću nestanka nejake mene s ovog planeta kako su već prorekli i stari Latinoamerikanci.
Čitala jesam, nemojte misliti da sam zabušavala. Danas vam donosim autobiografsku priču jednog šesnaestogodišnjaka, mračnu i bizarnu priču kakva bi se mogla pojaviti i u našoj lektiri za drugi razred srednje škole. Autor Gary Paulsen je, kako kažu u Mozaik knjizi, "jedan od najčitanijih suvremenih američkih pisaca za djecu i mlade". Kako priča kaže, u nježnoj je dobi od šesnaest godina pobjegao od nesavršenog obiteljskog doma i skrivao se od policije radeći na poljima repe s Meksikancima, potom ga je preuzela jedna farmerska obitelj, a završio je to ljeto putujući s cirkusom po američkim gradovima.
Ono što me zasmetalo glede neumoljive uredničke palice jest to što su u prvi plan izvukli njegovo saucy - djevičansko iskustvo sa striptizetom po imenu Ruby, dok su u drugom planu nezasluženo ostali njegovi odnosi s bakom Hazel i drugim prilično važnim likovima u priči. No istina je što se kaže - prve se ljubavi pamte, a čini se da je autor htio potencirati upravo to vrlo važno ljubavno iskustvo.
"Ljeto jednog šesnaestogodišnjaka" čita se lagano, ne traje dugo i možete ga prijeći u kratkom intervalu između dvaju čitateljskih projekata. Toplo preporučujem - izvrsna knjiga za ulazak u Novu godinu, poslije šesnaeste se doista počinju događati važne stvari.
Post je objavljen 05.01.2011. u 20:07 sati.