Danas sam cijeli dan za računalom, dobro je dok se nešto radi, osjeti se čovjek bolje kad je koristan. Inače sam spodoba, znam to, priznao sam to i koliko god se trudio ne znam mogu li to ispraviti, a misli se ne mogu zaustaviti.
Sreća je moći nekome učiniti život lijepim. Ja to ne mogu.
Ja sam se pomirio sam sa sobom i o tome ne želim više misliti, čak sam i odlučio da ću zalazit samo u birtije, a ne na okupljališta normalnog svijeta. I na kraju opet odem...neću više nigdje ni blizu.
Post je objavljen 05.01.2011. u 16:24 sati.