NOVOGODIŠNJA SRANJA
Bio je doček Nove Godine. A koje, pitat će čitatelj iz budućnosti. Predzadnje. I nema čitatelja u budućnosti.
Na predzadnju Staru Godinu riva je puna, kako je i red. Bego šeta malu u kolicima. Ljudi se u prolazu čude na koga li je lijepo to dijete. Pa ima dijete i mamu!
Na rivi gomila besposlenih muzičara, a s njima i Ilija.
Ilija: "Bjež'mo, evo Bege! Slikat će nas i staviti na blog."
Bego: "Ne boj se, crko mi je aparat i tko zna kad ću nabavit novi."
Ilija: "Ma vidi lijepog dijeteta, da mi je znati na koga li je."
Bego: "Samo ti mene zajebaji, ali i tvoja djeca su lijepa."
Ilija: "Hm da, sva su djeca lijepa na neznano koga."
Bego: "Bit će da je na neznanog junaka, jebem mu mater. A mi mu spomenike dizali."
Ilija: "Hm. Sviraš li gdje za Novu?"
Bego: "Ne."
Ilija: "Ni ja. Stao sam na balun."
Bego: "Kakav balun?"
Ilija: "To se tako kaže kad ne možeš naći posao. Odlučio sam Novu dočekati u toploj obiteljskoj atmosferi."
Bego: "Aha, znači da nemaš ni love. Ni ja."
Ljudi nemaju novaca, a kad nema para nema ni muzike. Nova se čeka doma ili na trgovima gdje je mukte jer to plaćaju gradovi. Poznati pjevači se tad masno naplate, a sretni bendovi koji ih prate dobiju par tisuća kuna, što im je i plaća za prvi mjesec, jer iza Nove nikad nije ni bilo svirki. Ostali koji nisu te sreće, stanu na balun i druže se s obiteljima koje im onda kontroliraju koliko žderu i loču. Strašna je sudbina muzičara!
Predvečer na Staru Godinu zove Toni na telefon. Znači da nema kuna na mobitelu.
Toni: "Jel' sviraš?"
Bego: "Stao sam na balun. Odlučio sam Novu dočekati s obitelji."
Toni: "Znači, ni ti nemaš posla. A ni ja. Nego, znaš šta mi se dogodilo?"
Bego: "Sigurno neko sranje."
Toni. "Je. Posrao sam se u gaće."
Bego: "Pa kako?"
Toni: "Jebiga, bio sam vani kad mi se prisralo i uspio sam doći do kuće, ali ne i do zahoda."
Bego: "Nisi krenuo na vrijeme."
Toni: "Jebat ga! Bacio sam svu robu u smeće i pokušao počistiti govna s poda i zidova papirnatim maramicama prije nego mi dođe žena, ali sam ih bacao u WC školjku i začepio je tako krvnički da je žena potrošila mnoštvo litara sredstava za otčepljivanje... bogami, bilo je ovo jako skupo sranje!"
S druge strane Bego čuje Tonijevu ženu kako psuje: "Usro se dabogda! S kim pričaš?"
Toni: "S Begom. A s kim bih drugim dijelio svoje najintimnije trenutke."
Bego: "Pa koliko si to maramica ubacio u školjku?"
Toni: "Ženi sam rekao nekoliko, ali mislim da ih je bilo više od pola kutije... ili kutija i po, zaboravio sam."
Bego: "Hm da, to je otprilike nekoliko maramica. Što je jednako nekoliko kutija."
Toni: "Jesam li što pogriješio u proceduri?"
Bego: "Ma ništa, i ja bih upravo tako postupio. To me podsjeća kad smo ono zaštopali Leonov zahod..."
Toni: "A kad smo ono u Zagrebu sjebali kanalizaciju na cijelom katu hotela..."
Bego: "Eh, to su bila vremena... znaš šta, ti si kralj govana!"
Toni: "Ne, nego govanjski princ. Znamo tko je kralj govana, to se ne može nadići."
Bego: "Aha. A gdje ćeš za Novu?"
Toni: "Kod Ilije. Peče neku koljenicu ili već neki kurac."
Bego: "Ma bitno da je jestivo. I serivo."
S druge strane se Tonijeva žena dere: "Ići ćemo u pizdu materinu, sva smrdim na govna!"
Svaka se Nova Godina dočekuje kao da je zadnja, pa je tako dočekana i ova predzadnja. Nije se štedilo ništa i sve se vadilo na stol. A nakon dočeka, trebalo je izasrati sve ono što se imalo za pojesti. To je bio veliki pothvat i za šupak i za čovječanstvo. Nahranjen je riblji fond.
A onda, osvanuo je prvi dan Nove. Stisla zima, vani oba stupnja ako ih se i toliko skupilo. Možda ih i nema, to se kaže nula, a to je onda ono stanje kad voda prelazi u kocke. Ma ko jebe vodu!
Begu baš briga za zimu jer sere u toplome. Ali taman kad je bilo najljepše, žena ga zazove iz kuhinje.
Bego istrčava iz zahoda: "Šta je?"
Žena: "Trebalo bi otići do samoposluge."
Bego: "Uh jebemti, precvikao sam govno. Mislio sam da zove Toni za probe, on me uvijek nazove dok serem."
Žena: "To je valjda zato jer ti uvijek sereš."
Bego: "Kvragu! Sad se osjećam nekako nedosrano."
Žena: "Ajde mi sad kupi ovo, a onda ćeš nastaviti gdje si stao."
Bego: "Ma mogu ja nastaviti srati i poslije, ali to nije po zanatu. Možda je baš ovo sranje bilo sranje mog života, a sad sam sve zajebao."
Žena: "Ne seri!"
Bego: "Dobro. A šta to kuhaš?"
Žena: "Fažol."
Bego: "Super! Naprdit ćemo atmosferu u kući na bar trideset stupnjeva i uštedit struju. Svaki put kad prdnem ispustim 37 stupnjeva koje nikome ne moram platiti."
Nakon što je obavio obiteljske dužnosti, Bego kreće nastaviti srati tamo gdje je stao. Uzima kavu, duvan, sendvič, tranzistor, novine i jastuk.
Žena: "Gdje ćeš?"
Bego: "Idem se usrat."
Žena: "Pa šta će ti sve to?"
Bego: "Želim život učiniti udobnijim. Otkad smo dobili dijete, u kući se nigdje ne puši osim u WC-u i sad toliko vremena provodim tamo da mi je to postao novi dom."
Bego sere i uzdiše: "Eh, šta ti je život. Osam sati radiš da bi kupio hranu, tri sata je kuhaš, pol sata je jedeš i u trideset sekundi posereš. Jebemti, to sranje je uistinu veličanstveno kad se cijelo čovječanstvo toliko trudi oko njega. I svaki put me filozofski nadahne."
Bego sere i razmišlja: "A onda, kad bolje razmislim, ako je duhovni svijet nešto potpuno suprotno od materijalnog, to znači da se u raju pola minute radi, pola sata kuha, tri sata jede i osam sati sere. Znači da je sranje rajsko stanje."
Bego sere i dalje: "Ma pogledaj samo taj paradoks! Ne valja kad si gladan, ne valja kad si sit, jedino je dobro kad se dobro posereš. Znači, čovjek se osjeća ispunjeno samo kad se isprazni."
Zima u pizdu materinu. Toliko je hladno da kad bi recimo zapalio vatru, plamen bi se ledio a zaleđeni plamičci padali oko ognjišta uz zveket. Vani ne da nema nijednoga stupnja, nego ih fali. To se kaže minus. A tko zna kolika je kamata na taj minus!
Vani hara svinjola, ali nema veze, svaka gripa koju Bego dobije je svinjska. Vijesti javljaju o zatrovanoj hrani iz Njemačke. i to je dobro, bit će na rasprodaji pa ćemo imati što jesti.
Ma kakav smak svijeta! Sve je super da ne može biti superije.
Bego zove Tonija na telefon, javlja mu se njegova žena.
Tonijeva žena: "Pričekaj sekund, sere. Toniiii, zove te brat po govnu!"
Bego: "Jesam li te prekinuo?"
Toni: "Jesi, precvikao sam ga, ali nema veze. Zapamtio sam gdje sam stao."
Bego: "Nije tebi loše. Sereš, znači ima se."
Toni: "Je, ali bojim se da serem zadnje rezerve."
Bego: "Onda se moramo uhvatit posla. Ajde dogovori probu."
Toni: "Dobro."
Nakon pola sata Begi stiže SMS: "Proba u petak u 6."
Bego odgovara SMS-om: "Zašto?"
Nakon još pola sata zove Toni na telefon.
Toni: "Jebate, cijelo vrijeme smišljam odgovor na tvoje pitanje."
Bego: "Znaš li ga?"
Toni: "Znam."
Bego: "Kako glasi?"
Toni: "Ne znam."
Bego: "Onda ne znaš odgovor."
Toni: "Znam."
Bego: "Kako kad si rekao da ne znaš?"
Toni: "Ma znam. Pitanje je bilo: zašto, a odgovor glasi: ne znam."
Bego: "Znači, ipak ne znaš."
Toni: "Daj, ne seri!"
Bego: "Ne psuj! Znaš da nije lijepo to što si rekao.?"
Toni: "Ajme, točno. Oprosti. Samo ti seri. Ne budeš li srao, puknut ćeš."
Bego: "Ma puka sam ja odavno, nema to veze sa sranjem."
Toni: "Je, i ja sam davno puka, a serem non-stop."
Bego: "Nema sranje veze sa životnim problemima. Naprotiv, sranje je ljepota življenja."
Toni: "Sranje je čista ljepota! Praiskonska."
Bego: "Sranje je pravo i dužnost svakog civiliziranog čovjeka."
Toni: "Aha. Sranje je gušt."
Bego: "Rajski!"
(nastavit će se)
Post je objavljen 05.01.2011. u 12:57 sati.