Maloprije sam se probudio, bio sam u krevetu gotovo 35 sati, malo spavao, malo se vrtio u nekoj groznici, što i kako dalje......volio bih da se mogu nekako isključiti...Jučer sam dan počeo sa mišmišom, a stvarno sam bio takav danima, po noći ružio a pred jutro se vraćao koristeći sonar ili kakva već postoji sprava u glavurdi koja vodi prema kući. O tome što mi nedostaje, ali znam da nemam više prava ni na što, možda se pravo može zaraditi, uvijek sam se trudio biti bolji, ali nezgodno je kad čovjek shvati koliko je mali. Ili je to dobro. Prošle godine sam naučio da moram biti odlučniji, nametnut ću si sto miliona obaveza da ne stignem misliti ni na što....
Post je objavljen 05.01.2011. u 11:23 sati.