Trg je otvoreni prostor okružen kućama koji se obično nalazi u srcu grada i na kojem se okuplja zajednica. Često su na trgu važne ustanove, kao što su sudnica ili gradska vijećnica.
Prikladni su za tržnice, koncerte, političke skupove i druge događaje koji trebaju širok otvoren prostor. Kako su obično u središtu grada, trgovi imaju dućane i butike, fontanu, zdenac, spomenik ili kip.
Njihova ljepota često je impresivna. Život koji njime cirkulira u svom stalnom gibanju ponekad zaustavlja dah.
Na kraju godine kada puni želja dočekujemo novi ciklus trgovi su mjesta na koja masovno odlazimo provesti zadnju prosinačku večer.
Gotovo je nevjerovatno s kakvom lakoćom smo spremni te hladne zimske noći svoje dragocijeno vrijeme usmjeriti na potpuno krive pobude.
Pozivnica nam nije potrebna. Piće dobrodošlice zaboravljamo. Zvuci raznih pjesmuljaka postaju najbitniji odjeci prostora izgubljenih duša.
Očima premazanim lažnim promjenama i nadama u novu godinu ulazimo jedino s novim zabludama. Na trgu u gradu za doček ostavljamo svoju građansku kulturu i civilizacijsku svijest.
Malobrojni sa sobom te noći nose razmišljanja o zaglušujućoj tišini koja nas svakodnevno okružuje. Tišini koja zastrašujuće odjekuje hrvatskom stvarnosti.
Građanskom šutnjom propuštamo priliku da budemo kreatori i realizatori boljih prilika.
Okupljanje kritične mase moguće je jedino na novogodišnjem dočeku ili nekoj pučkoj zabavi uz jeftino piće i lake note Thompsona.
Hrvati na ulice ne izlaze revolucionarnog duha. Nisu na ulice izlazili niti zbog privatizacijske pljačke, niti zbog gušenja demokracije i slobode medija, niti zbog propasti banaka, niti zbog zatvaranja tvornica, zbog kupljenih glasova kojima je HDZ osvojio vlast suprotno volji birača, zbog nasilja na ulicama svoga grada gdje se životi brišu bez ikakvog značaja.
Ono što je normalno u većem dijelu Europe, gdje na ulice izlaze sindikati, seljaci, učitelji, studenti i gdje je opći štrajk normalna pojava, nije normalno u zemlji kojom vlada tišina.
Nezadovoljstvo iskazujemo putem interneta i u sigurnosti svoga doma ili malog broja ljudi koji će na naš zahtjev zatvoriti oči dok iz nas proviruje pasivni čin nezadovoljstva. Svoj internetski bijes formiramo u razne Facebook grupe bez pokrića. Nervozu skrivamo blindiranim zidovima razdijeljeni do najgroznijeg animoziteta.
Dužnost je hrvatskih građana sačuvati građansku svijest i prepoznat činjenicu kako njihov glas ima svoju vrijednost i unutar razdoblja od četiri godine i kako izbori nisu jedina prilika da svojim potpisom ostavimo trag na vlastitim sudbinama.
Dužnost je svih nas pokazat totalitarnoj političkoj praksi kako postojimo i kako naši životi nisu tek slučajna slova u knjigama rođenih. U protivnom će ovo biti još jedna godina za posrat.
Post je objavljen 05.01.2011. u 02:39 sati.