piše mi prijateljica: draga, opusti se, sad, nakon sto ovo procitas, udahni par puta, pogledaj prema velikom prostoru iznad
tvoje glave, nebu, tamo iza oblaka je prostor beskonacan, okreni se u sebi tom beskonacnom prostoru,
on je sigurno mjesto, intimno i prostrano, mirno i bez misli.
ta bjelina i tišina
u njoj nalazim mir, snagu.
krajolici pored kojih prolazim svakodnevno vječno me inspiriraju.
gotovo da su isti, a uvijek su drugačiji.
krajolici koje nosim u sebi toliko su različiti,
prebogati rijekama i morima
prepriječeni visokim gorama i dubokim provalijama.
obojeni su različitim bojama
šibani su vjetrovima i valovima
obasjavani suncem,
oplakivani kišama.
kojeg li bogatstva
Post je objavljen 04.01.2011. u 20:40 sati.