Nadja i ja smo upravo bile kod Yoshiko. Sjedile smo na tepihu i mrcvarile neke knjige o magiji. Iskreno, ne vjerujem da sam se s njom združila. "Situacija je komplicirana. Godinama prije dobila sam od neke vještice ovu glupu knjigu. Prvo je nisam mogla otvoriti. Trebala sam postati dovoljno jaka. A onda nisam mogla pročitati, a ni sada. Rekla je da je to vezano uz Aisua Narumu i Yuki, ali nikad me to nije zanimalo. Prije nekoliko dana otkrila sam da je Aisu navodno Aisu Naruma, a onda da to nije. Moguće je da je to njegov mlađi brat," Yuki je rekla, donijevši nam debelu, prašnjavu knjigu smeđih, kožnatih korica.
"Nemoguće. Kiminoma je umro odmah pri porodu," rekla je Nadja.
"Da, glupa stara ga je bacila u rijeku. No, to ne znači da ga demoni nisu mogli izvući i odgojiti poput svoga," reče Nozomi, zakolutavši očima. "Demoni nisu potpuno bezumni."
"Stereotipi su najčešće istiniti. Uzmimo tvog brata na primjer," rekla sam, ne ljubazno.
"Da, istina, on je idiot, ne znam što to Sasuna vidi u njemu."
"Ne zanimam se više za njega. Hej, Haku, ako sva ova strka završi, budeš me spojila s tvojim bratom?"
"Mojim bratom? Otkud ti znaš da ja imam brata?"
"Vidla sam ga maloprije! Baš je sladak! A njegove su oči predivne!"
"Kenshin ima dvadeset godina. Nisi li premlada?"
"Ma, četiri godine nije ništa."
"Khm. Pet," ispravila ju je Yoshiko.
"Štogod. Baš je preprepresladak!"
"Prebacimo se ponovo na Aisua, molim vas. Ne mogu pročitati što piše, ali gotovo ne razumijem ovu knjigu. Neko čudo o smaku svijeta..."
"I zato si nas zvala? Gle, neće biti smaka svijeta dvije i dvanaeste!" brecne se Nadja.
"Ne, tuko. Haku je mnogo jača vještica od mene i možda bi ona mogla razumjeti što piše u glupoj knjizi. I molim te, kada shvatiš, prepričaj mi." Prižila mi je knjigu. Čim sam je takla - čovječe, kakvu sam sve magiju osjetila! I kako je samo bila stara... Pročitala sam naslov. Knjiga Sudbine. Oh, ne. Mrzim knjige sudbine. Uvijek ti zakompliciraju život. To su poput knjiga proročica, koje ti govore što će se dogoditi u budućnosti. I to se najčešće i dogodi, pogotovo ako to želiš spriječiti, ako donosiš krive odluke. Ja pustim sve nek ide svojim tokom, radim što ja želim a ne što mi je sudbina predodredila, pa se ona može promjeniti. Nije kao da išta želim promjeniti... počela sam čitati i prevoditi. "Ma krasno!" rekla sam. "Ovo, kao prvo, nije knjiga s ovog planeta. Nadja, vidiš ove znakove?"
"Da. To nije kanji."
"Nisu ni rune, ni alfabet, a ni hijeroglifi," dodala je Sasuna Kyoto. "To već znamo. Cijela je knjiga puna tih znakova."
"Prepoznajem ih. To je prapismo koje su u pravijeku koristili na Danielovom planetu!"
"Daniel je izvanzemaljac?" šokirano je pitala Sasuna.
"Petsto yena na sunce, draga," rekla je Nozomi i pružila ruku. Sasuna je zakolutala očima i dala joj novac. Nadja i ja smo ih zbunjeno pogledale. "Kladile su se da je Daniel izvanzemaljac, a ne samo tip iz SAD-a."
"O...kej... U glavnom, ne znam ovo pročitati, trebat ćemo Danijela," rekla sam.
"Krenimo odmah," rekla je Yoshiko.
"Harajuku," odmah sam rekla, a ispred nas se pojavila Harajuku u obliku mačke. "Možeš li pokupiti i dovesti Daniela ovamo za nas?"
"A to bih trebala zato što...?"
"On jedini zna čitati ovo. A ti jedina možeš detektirati gdje je."
"Dovraga! jesam li te išta naučila?" frknula je Harajuku i nestala. Sljedeći se tren pojavila u svom stvarnom obličju i držala je Daniela u naručju. On je bio šokiran. "Št.. što se ovdje događa? Ova baba mi je prvo uništila cijeli stan, a sada sam otet? O, bok Nadja!"
"Bok. E, žao mi je što smo te morale oteti, ali trebao bi..." Netko je pokucao na vrata. Zakolutala sam očima. "Okej, šta sad?" rekla je Nozomi čangrizavo. U sobu je ušao dečko od kojih osamnaest godina. Naravno da smo svi znali tko je. Hiro Miruma, sin predsjednika jedne od pet najbogatijih tvrtki u Japanu. "Bok ljepotice!" rekao je Miruma.
"Miru!" uskliknula je. Ustala je i bacila mu se u zagrljaj, kada su se počeli strasno ljubiti! U Šoku sam pogledala Nadju. Imala je isti zgranuti izraz lica kao i ja. Mislila sam da se palila na Aisua! "Yoshiko i Miruma su zajedno već tri godine. Aisu ju je zanimao samo zato što je mislila da je on Aisu Naruma," objasnila je Nozomi.
"I samo zato me nije podnosila?"
"Samo zato." Zakolutala sam očima.
"Yoshiko-san! Miruma-kun! Ili nađite sobu ili prestanite ovdje slinit jedno po drugom. Ako si zaboravila, Yoshiko, imamo posla," zarežala je Nadja.
"Oh, oprostite," zahihotala se Yoshiko i svi smo sjeli u krug. Nakon kraćeg upoznavanja, i nevažnog saznanja da Miruma zapravo zna ama baš o svima nama, prionuli smo se na posao.
"Daniel, možeš li ovo pročitati?" pitala sam i pružila mu knjigu.
"Zašto bih? Vi ste mene oteli!" rekao je. Nadja, već, razumije se, nervozna i bez strpljenja izderala se na njega. Ali pošteno se izderala, nakon čega mu je Sasuna sve mirno objasnila. Daniel je frknuo nosićem i prihvatio knjigu. "Bi li mogao to pročitati?"
"Da, svi znaju prapismo. To ti je kao ćirilica."
"Kao šta?" pitala je Sasuna.
"Prvo hrvatsko pismo!"
"Okej, nije bitno. Nitko ne zna šta je to, zato samo čitaj!"
"Netko je danas ustao na lijevu nogu," prokomentirao je za sebe. I počeo je čitati. Ne na glas, doduše. "Koliko nas ima ovdje?"
"Osmero. Zašto?"
"Treba nam deveti član da stvorimo krug. Bez magije se ovo ne može čitati naglas."
"Neki od nas nemaju magije u sebi," rekao je Miruma.
"Ne moraju imati svi. Dovoljno je da jedan u krugu ima magiju. Važan je krug. U krugu treba biti barem dvije rase i treba biti devetero članova."
"Imamo tri rase. Žute bijele i crne," nasmijao se Miruma. Okej, on je idiot.
"Ne, ne to. Mislio sam na rase poput demona, vještice, vukodlaka i tako to."
"Mi imamo demona, poludemona, ljude, izvanzemaljca, vještice i alkemičarku," progovorila je Harajuku.
"Treba nam još netko."
"Da otmemo još nekog?" pitala je Nadja i pogledala Harajuku. Nasmijali smo se.
"Bok ljudi. Čujem da vam treba još jedan član," rekla je spodoba na vratima.
"O, Kenpachi-kun. Uđi," rekla je Yoshiko.
"I sjedni kraj Haku-san, ako želiš," zacvrkutala je Sasuna. Joj, da, sada se zanima za mog brata. Kenpachi je sa zadovoljstvom sjeo kraj mene.
"Kako to da si se samo tako, dojednom pojavio?" pitao je Daniel.
"Jednostavno. Nozomi me kontaktirala, objasnila situaciju i ja sam se doklatario ovamo. Naravno, išlo je puno brže kad mi je rekla da si ti tu, Labude." Nagnuo se prema meni, ali tada se Harajuku pojavila među nama i odgurnula Kenpachija. Nabila ga je dlanom u facu. "Morat ćemo baciti čaroliju, Kenpachi, a Haku će se morati koncentrirati. naravno, to neće ići ako ćeš ti sliniti po njoj," rekla je strogo.
"Vi demoni-učitelji ste svi isti. Dobro! Neću sliniti po njoj!"
"Moramo nacrtati pentagram..." počeo je Daniel, a crveni pentagram se već pojavio na podu ispod nas. "Još nešto, Smithie?" pitala je Nadja.
"Da. Treba biti veći. Puno veći." pentagram se proširio. "Haku, Harajuku-sensei, Nadja, Yoshiko-san, Nozomi, posjedajte svaka na jedan vrh." Sjele smo svaka na svoj vrh. "Sasuna-san, Kenpachi-kun, Miruma-kun, morate sjesti u trokut izvan pentagrama. Sasuna-san, ti sjedi tu, iza Haku i Harajuku-sensei. Kenpachi-kun, ti sjedi tu iza Nozomi-san i Yoshiko-san. Ne, ne, moraš biti točno na sredini između njih dvije. Ti, Miruma-kun sjedi s Yoshikoine desne strane. Okej, to je sređeno. Ja idem na sredinu. Kada počnem čitati, morate se koncentrirati i cijelo vrijeme ponavljati u sebi Molitvu sudbine."
"Kako ona glasi?" pitao je Miruma.
"Kako god hoćeš. Ne mora imati smisla, dokle god sadržava tvoje želje i snove."
"Okej, jesmo li spremni?" pitala je Nadja.
"Samo mirno. Nemoj biti tako napeta." Smithie je stao na sredinu i otvorio knjigu. "Počnite," rekao je.
I svi smo se počeli moliti za svoje želje i svoje snove. A kroz naše su glave strujile nevjerojatne spoznaje iz knjige koju je čitao Smithie.
To be continued...
Post je objavljen 04.01.2011. u 16:40 sati.