Marketing
Friški postić
Bogdaj. Sve najbolje i tak to.
Okej, navukla sam se na Ezela, priznajem. Mamicu mu kak je lepi! Ejšan ne volim. Drolja.
U novu godinu krenuh sa nekoliko promjena. Moja mala firmica uselila je u novi uredski prostor. Ja, kao najstarija po stažu u firmi, birala sam prva mjesto gdje ću sjedit. Izabrala sam najudaljeniji stol od R. Dijele nas dvoja vrata, četiri (4) zida i 40ak koraka. Dobro, njenih 40ak koraka, mojih 30ak. Ona ima kraće noge, a ja sam ko čaplja. Ili, kako se već zove ona dugonoga životinja? Znate već. Uzela bih si ja još udaljenije mjesto, ali mjesto do lifta je već zauzeo vatrogasni aparat.
Uglavnom, taj novi prostor je tak lepi. Ne samo da imam 4 minute manje do posla (što sad čini ukupno 7 minuta), nego je zgrada nova, lijepa, puna zgodnih mladića koji se, imam osjećaj, cijeli dan vozikaju liftom gore-dolje kako bih ih ja dobro promotrila. Nek oni samo rade svoj posao i dalje.
Imam i svoj parking pred zgradom. Broj 85. Ljeti je u hladu, zimi također. Imam i birc na pročelju zgrade. Pun, onih ranije spomenutih, zgodnih mladića. Valjda nakon vožnje liftom odu na sokić da povrate snagu, što li.
Da se ne bih ja previše raspisala, idem na drugu promjenu. A ta je.....tadadadadadadaaaaam....od danas ne jedem slatko! Inače nisam karakter u slučajevima kad si trebam uskratiti nešto od hrane ili ne daj Bože slatkiša, ali eto. Došao je i taj dan. Bog nek mi pomogne, tek je prvi dan, a ja imam krizu. Učinilo mi se da mi je čokoladni zec pretrčao put kad sam išla doma...al po glasanju mislim da je to ipak bila mačka.
Treća promjena još nije aktualna pa ću o njoj naknadno. Kad upišem tečaj.
Do tad, budite mi dobri, veseli i dobro ošišani. Jer, nemremo svakakvi hodat gradom, ne? 
Post je objavljen 03.01.2011. u 22:20 sati.