Jedne noći usnio sam da hodam obalom mora s mojim Gospodinom.
Pred očima mi je, poput bljeska, prošao cijeli život.
Smjenjivala se slika za slikom, događaj za događajem, ali uvijek sam u pijesku vidio dva para stopala; jedan je pripadao meni, a drugi par mojem Gospodinu.
Kad je nestalo i zadnje slike, osvrnuo sam se i s čuđenjem ustanovio da se na mnogo mjesta u pijesku vide tragovi samo jednih stopala. Bilo je to upravo onda kada sam prolazio kroz najteža razdoblja svoga života.
"Gospodine", zbunjeno sam upitao, "kada sam sve ostavio da bih Te slijedio, obećao si mi da ćeš uvijek biti uz mene. Ipak, u trenucima kad mi je bilo najteže, u pijesku se vide tragovi samo jednih stopala.
Zašto si me napustio kad sam Te najviše trebao?"
Gospodin me uhvati za ruku i reče:
"Drago dijete, nikada te nisam ostavio samog, a ponajprije onda kad ti je bilo najteže. Tamo gdje si vidio tragove
samo jednih stopala, znaj: Nosio sam te na svojim rukama.
(Nepoznati autor)
Post je objavljen 02.01.2011. u 22:55 sati.