Marketing
Sunday kind of love
Zima se polako ušuljala u grad i udomaćila se među nama. padale su pahulje, prvo one sitne, one su najavile dolazak većih, krupnijih koje će timskim radom odjenuti grad u bijelo. pala je noć. sjedim za radnim stolom pokušavajući svoje osjećaje i razmišljanja staviti na komad papira uz zvukove lene horne i ette james. snježna simfonija ometa mi koncentraciju. pogled mi bježi na prozor. promatram kako polako pokrivaju krovove auta, ceste, drveće... a ljudi, pokrile su i ljude... razmišljam kako su i sada sigurno lijepe, baš kao one od prošle godine. pravilne, blještave, pravo malo remek djelo s neba. sjećam se da smo ko klinci uvijek izrezivali papirnate pahulje, naravno bile su puno veće od pravih. ne poznajem nijednu osobu koja bi ih mogla napraviti onako sitne, da budu istinski vjerodostojna kopija. kad smo mi to pokušavali, dobivali smo samo sitne kružiće. ali nije bilo važno. uživali smo u pahuljama kakve god one bile. poželim izaći van i uhvatiti koju, uvjeriti se da su još uvijek onako lijepe. mogu se vidjeti kako stojim na snijegu, gledam prema nebu sa smiješkom, pružajući dlanove. maleni kristalići zadrže se nekoliko sekundi na mojoj rukavici, a onda se pretvore u malu vodenu mrljicu. zaslijepljena njihovom ljepotom želim još. ubrzavam korake u potrazi za još. tamo gdje ih ima više. ali nije dovoljno, još uvijek se zadržavaju nakratko na rukavicama. ne odustajem. nastavljam dalje hvatajući još više blještavih sitnih kristalića sve dok odjednom ne shvatim da su obje rukavice mokre. a ruke gotovo više i ne osjećam koliko su promrzle. moram se vratiti, ali nove pahulje prekrile su tragove koji vode do doma. i onako prestrašena i promrzla stojim na mjestu i pogledom tražim bilokakav trag koji će mi pomoći da nađem put do toplog doma dok snježne pahulje pokrivaju i mene baš kao što su na početku pokrile i krovove auta, ceste i drveće i one ljude s mog prozora. odjednom me u stvarnost vraća zvuk udarca olovke, koja je ispala iz moje promrzle ruke, o stol i prekidam sa željom za izlaskom u potrazi za ledenim kristalima jer bojim se da ću se izgubiti u toj noći. negdje sama... a vani je hladno... zato i dalje nastavljam samo promatrati njihovu ljepotu, onako s prozora, iz udobnosti toplog doma...
sretna vam i uspješna 2011. nadam se da ste sve loše stvari ostavili u staroj i krenuli puni samopouzdanja i vjere u novu! :)
Post je objavljen 02.01.2011. u 19:43 sati.