Marketing
Najljepši auto na svijetu
Jutra su mi oduvijek bila draža od večeri. Nisam noćni tip. Mrak nije moje prirodno stanje.
Mrak mi je dobar jedino zato da bi znao cijeniti ne-mrak.
Novogodišnje jutro je posebno lijepo. Ma vidi mene, novogodišnje jutro je posebno lijepo bla bla, poala pjesnika nadobudnog, općenito zna li itko kako izgleda novogodišnje jutro? U to doba obično svi dronjaju, ispuštaju čudne zvukove dok izmučeni želuci pokušavaju reciklirat sva ona čuda koja smo utrpali u sebe tokom prethodne noći.
No dobro, novogodišnje jutro ne bi bilo tako posebno da nema taj nekakav vremenski odmak pa je recimo početak Novogodišnjeg koncerta u Beču u jednajast i kvarat, mogli bi reć - cik zore!
Dakle, vozio sam jučer u takvo raaaaano novogodišnje jutro (čitaj oko podne i po) prema Splitu baš onako lagašno, paćifiko, u trećoj, šezdeset i pet u prosjeku... Prazna cesta, ispred mene neki bijeli Fiat Uno, iz suprotnog smjera tek poneki zakašnjeli noćni putnici s velikim podočnjacima.
U nekom trenutku, vozač bijelog Una mi mahne u retrovizor. Pa još jednom. I opet... Zašto maše? Je li mi ovo netko poznat, možda mi se javlja? Nemoguće... ne poznam nikoga s bijelim Unom... nepoznata mi je registracija... Možda su mi upaljena duga svitla? Ma nisu...
Na stražnjem sjedištu izviruje dječja sjedalica, neki bebač u njoj maše ručicama. Maše vozač, maše bebač, sve u istom ritmu, ooo pa to oni slušaju neku muziku u autu hahaha, a ja deset metara iza njih uredno raščlambiram i umišljam da oni to meni nešto jel... Sigurno pahuljice padajte meke i guste, na široke ceste i stazice puste...
Skrenuli su s magistrale nakon pumpe i monstr-Mamuta doli prema Kaštel Lukšiću. Raspjevani mladi tata i vesela curica od kojih dvi i po-tri godinice u svojoj foteljici. Smiju se i pivaju, svakome osmijeh od uha do uha, iz autića odzvanja čista, nepatvorena radost... Prizor gotovo nestvaran u ovo obično sivo mamurno jutro. Oni idu svojim putem, ja nastavljam dalje prema Splitu s osmijehom na licu, u mislima sa super-tatom i malom nasmijanom pjevačicom.
I tren kasnije, baš se mislim, kad mi u auto-magazinima počnju spominjat kilovate snage, brzine, ventile, ubrizgavanja, putna računala, pasivnu sigurnost, aktivni ovjes, sva ta silna čuda...
A ne znaju oni da je taj mali, neugledni, dvadesetak godina star bijeli Fiat Uno, tog novogodišnjeg jutra bio najljepši auto na čitavom svijetu!
Post je objavljen 02.01.2011. u 10:45 sati.