Nije istina da ćeš uvijek biti tu. Upravo te nema.
Laž je da te nikada nisam povrijedila. Gubio ti se sjaj zjenica.
Kažeš da ćeš uvijek imati riječi za mene,a jučer ti je srce bilo nijemo.
Kada pomislim da si nebeski,ti mi jasno pokažeš da si od krvi i mesa.
Mukotrpan je posao nositi ciglu po ciglu istine da bi se podigao zid povjerenja. Samo jednim nespretnim ispuštajem prave riječi u krivo vrijeme (ili krive riječi u pravo vrijeme-isto je) od zida ostaje samo trag.
Čini mi se da ne razumiješ.
Ne možeš osjetit radost u meni kad vidim slova tvog imena zbog moje prividne ravnodušnosti.
Znam što možeš...Možeš osjetiti razočaranje iako ne znaš da se "to" naziva tim imenom. I bol i nemoć. Ali ne uviđaš. Ne uviđaš. Ne raspoznaješ. Ne znaš.
Post je objavljen 01.01.2011. u 22:56 sati.