prognah se opet,
kao neBrojeno puta ranije,
u bespuća ništavila,
gdje je Sunce tamnije...
...ne tražeći trunku mira,
ne htijući ništa nova,
ne želeći slamku spasa,
osim svoje livade snova...
...samo snovi će mi ostati,
možeš ih gaziti ili brati,
možeš ih uzeti ili ostaviti,
ali neće uvenuti i presahnuti...
...tam' gdje potočić žuborom hita rijeci,
tam' gdje jaglaci s travkama besjede,
tam' gdje veselije skakuću vrapci,
tamo nema ničega bezTebe...
...čekam te na starom mjestu,
samo dođi poput lastavice,
kao svaki put kad se vratim,
i ponesi svoje nasmijano lice...
posrnuo…
Post je objavljen 21.02.2010. u 18:38 sati.