Pregled posta

Leave your stepping stones behind, something calls for you

Forget the dead you've left, they will not follow you


Jednostavan zvuk, tek glas, gitara i usna harmonika, ali složen tekst, složena i skoro pa nedostižna poruka. Leave your stepping stones behind. Koliko ljudi uopće razumije da i postoji tako nešto kao što su stepping stones? To silno, nepotrebno potrkivanje o norme, o (nečija, ili svoja umjetno stvorena) očekivanja. Koliko ljudi razumije jalovost dopuštanja sistemu da kroji njihove živote? Forget the dead you've left, they will not follow you (will not(!) follow you)

...something calls for you... To "something" je ono nešto što je u tebi, što bez sumnje postoji i bez sumnje želi van, želi živjeti (živjeti autentično, ne izvještačeno), želi se probiti kroz silne naslage besmisla kojeg ti tvoja kultura gura u glavu od dana kada si se rodio. To "nešto" samo ti sam možeš otkriti, samo ti sam oživjeti, ti sam osloboditi. Samo ti sam. ... Leave your stepping stones behind."


***


Od kuda dolaze takve stvari, naizgled jednostavne i genijalne? Gdje im je izvor? Hoćemo li i dalje grebati po površini života ili ćemo zagrabiti iz tog zdenca koji je svima na raspolaganju i početi, nije li napokon vrijeme, disati i živjeti punim plućima? Ovaj trenutak je jednako dobar za to kao i bilo koji drugi. Postoji li uopće neki drugi? Ne postoji.




I came in from the wilderness, a creature void of form.
"Come in," she said,
"I'll give you shelter from the storm."



Rijetko dobra obrada ovog klasika...cura je unjela cijelu sebe u izvedbu



She lit a burner on the stove and offered me a pipe
"I thought you'd never say hello," she said
"You look like the silent type."
Then she opened up a book of poems
And handed it to me
Written by an Italian poet
From the thirteenth century.
And every one of them words rang true
And glowed like burnin' coal
Pourin' off of every page
Like it was written in my soul from me to you,
Tangled up in blue.





Post je objavljen 31.12.2010. u 08:09 sati.