Takvi su nažalost kroz povijest često imali tendenciju ići
iz krajnosti u
krajnost. Ovo me iz nekog čudnovatog razloga podsjetilo na fenomen američke antipušačke histerije, na
Taličnog Toma/Lucky Lukea koji je u jednom trenutku umjesto cigare počeo žvakati zdraviju suhu travku. Podsjetilo me na tu bolesnu histeriju koja je vrhunac dosegla retuširanjem ne samo ovog stripa već i starih fotografija, retuširanjem originalnih dokumenata prošlosti, koje nisu libili prekrajati photoshop-uklanjanjem cigareta, na primjer čak i sa poštanskih markica (na kojima recimo legendarni Robert Johnson puši, a po histericima -
ne bi smio).
Dakle, njihovo igranje Boga dovelo je do autentičnog falsificiranja, ne samo umjetnosti, već čak i same povijesti.Ta bolest ide tako daleko.
............................................................
Ah ti Ameri, reći ćete, lov je njihov nacionalni sport, prvo su proganjali crnce, pa vještice, pa Indijance, pa komuniste u moderniziranom lovu na vještice, pa pušače, sada evo i teroriste, jer su im oni trenutno na tapetu, ništa čudno, tko je sljedeći? Ali prevarili bi ste se, nisu samo Ameri pretplaćeni na prekrajanje umjetnosti. Davno prije njih, davno prije Amerike kao takve, postojala je jedna ekipa u Bizantu koja nije mogla smisliti ikone, koja nije mogla smisliti sličice po zidovima, sličice po stanovima, sličice po džepovima, bakugane-gromite-wiksice i uopće sličice kao takve. Zvali su se
ikonoklasti i naprosto su uživali tući freske sa zidova, jer su smatrali da ikone i svetački prikazi predstavljaju idolopoklonstvo, grešno klanjanje idolima, koje ruku na srce ni Mojsije nije baš previše obožavao. Što je i dokazao kad je u papar samlio ono zlatno tele, kad se već gladan, žedan i nedojeban spustio sa brda
Ništa manje revna bila je i post-generacija kineske komunističke revolucije koja je, žedna krvi i zaluđena drug-Maovim mudrolijama iz malene crvene knjižice, pokrenula zloglasnu masovnu Kinesku Kulturnu Revoluciju (nije daleko od KKK), kojom su se dobrano potrudili zatući svaki trag svog kulturnog nasljeđa, da do dana današnjeg od autentične kineske kulture nije ostao kamen na kamenu, već samo suhoparni ostaci i lažnjaci (ovo se posebice odnosi na trupe lažne tradicionalne kineske opere, koje krstare svijetom i mlate lovu na račun svjetskog neznanja).
Ah ti Kinezi, reći ćete, to je i njihov nacionalni sport, ali opet ćete se prevariti pomislivši da smo mi Europejci novijeg doba puno napredniji. Primjera je bezbroj. Postojale su i ovdje neke mudre čistunske glave koje su naknadno isklesanim smokvinim listićima prekrivali navodno sablažnjive intimne organe antičkih (sic!) kipova,
te su se čunke zatim po mondenim pariškim salonima skandalizirale nekim tamo opscenim Doručcima Na Travi, iste su čunke dugim velovima prekrivale gole nožice viktorijanskih stolova i stolica, pa potom i gola ženska, doduše brončana, no ipak – poprsja…
Gdje su bili ti čistunci i moralisti kad su na svijet došli Adam i Eva, gdje su bile te čunke kad je Kain ubio Abela. Gledali su porniće, a organizirali krimiće, eto gdje, kao Goebbels i njegova propagandna mašinerija.
Zato, hvala bogu, postoji noćni program i zato se filmove koji su puni nasilnih scena programskom shemom vrlo jednostavno prebaci u kasnije prikazivačke termine. Tako se vrlo efikasno riješi bojazan da će mlađe populacije biti izložene nepoželjnim sadržajima (ako je mlađa populacija uopće izgovor za cenzuru), koju se usput rečeno ovakvim priprostim cenzurama debelo podcjenjuje. Današnja djeca više škodljivog nasilja iskuse u svojoj neposrednoj okolini, od prvog školskog sata do večernjeg Dnevnika u krugu nefunkcionalne obitelji, nego što im to jedan akcijski film može priuštiti. Razloga za izbacivanje okrutnijih scena iz filma u tim kasnim noćnim terminima, u kojima je
Posljednji Mohikanac emitiran, dakle uopće nije bilo.
Na djelu je zapravo lažno moraliziranje, nametanje isključivijeg morala od morala samoga Vatikana, od jedne televizije koja bi htjela biti papskija od Pape. Da su principijelni - jednakom bi mjerom srezali i već spomenutog
Mojsija i
Abrahama i
Isusovo rođenje i sve prigodne biblijske serije i filmove koji su ovih dana sa malih ekrana prikazivani. Da su imalo dosljedni sebi i svojim lažno-moralnim krojačkim navadama, ne bi majci na tv-ekranima ostala niti jedna krvava, okrutna i genocidna egipatska
pošast, niti jedno žrtvovanje nedužnog jaganjca, niti jedan slikoviti biblijski prijestup protiv čovječanstva (jer zašto je Herodu dopušteno što Indijancima nije? zašto se jaganjac u Hramu može priklati, a Uncas nad ponorom - ne?).
Po tim bi krojačkim pravilima koja su sasjekla
Posljednjeg Mohikanca, trebalo onda sasjeći cijelu
Dobru Knjigu koja svojim većim dijelom pliva u krvi, nemoralu i starozavjetnim lascivnostima i koja daklem po detaljnom sadržaju i pojedinim scenama - uopće nije dobra. Ta zašto po toj logici stati na filmovima? Pustimo mašti na volju i cenzurirajmo sve što nam se čini nepodobno i škodljivo po moral.
Tek bi takva potpuna dosljednost razotkrila cjelokupnu i potpunu
besmislenost cenzorskog rezanja filmova. Ovako je na djelu, više od samog filma, Nova TV prikazala
mjerenje dvostrukim aršinom.
tako nije normalno škarama izrezati jedan film. Štoviše, to nije samo nenormalno – to je
Složit ćete se da bi potegnuti nožem na Rembrandtovo platno usred Louvrea bio zločin, zločin nad kulturom, (ne)djelo kažnjivo zakonom. Zašto bi onda nož nad
Ali vidi mene blesave, ja se razmahala primjerima iz povijesti, pa zanemarih sadašnjost, a i danas postoje dečki koji se time aktivno bave… mislim dečki koji se bave ubijanjem kulture, o da. Ti se dečki zovu
I vrlo su uspješni u onome što čine, u tom svom talibanizmu, entuzijastični, poletni, nenadmašni čak. Doduše… ako naši prekrajači filmova nastave svoju krojačku rabotu, mogli bi svojim duhovnim uzorima sa istoka postati opaki konkurenti.
Stoga, sretna vam Nova od NoveTV braćo talibani! Koja je ono u vas – tek 969.?