VII
bol nek kormilari i neka prkosi
na pučini ovoj što ponorom prijeti
gdje su ruke moje nemoćni otkosi
gdje je teže živjet negoli umrijeti
tjeskoba mi grlo nemilice steže
vukuć me duboko u najdublja mora
jedino me tamo još za tebe veže
opojnost smiraja i raskošje zora
no ako smo sami jesmo li patnici:
bila si mi svjetlo a sad si mi sjena
nismo li bogatl mada gubltnlcl:
bila si mi oči a sad si mi mrena
ta, sto može travka u podnožju cedra
ludom krdu vjetra dok koplta njedra
Post je objavljen 30.12.2010. u 22:36 sati.