Upravo sam shvatila da vam ove godine nisam servirala turboljigavi predbožićni post. Sram me i stid bilo.
Iduće godine servirat ću vam dva, pod uvjetom da ću se još uvijek sjećati juzrnejma i pasvrda za blog (kak je krenulo ni ta opcija nije nemoguća). Još jedna doza srama i stida.
Moi?
I dalje sve po starom.
Neurotična, glasna, zaljubljena, crvenokosa, nesigurna, visoka, ljubomorna.
Ovo zadnje se trudim ukloniti iz vlastitog života, čisto za svoje dobro. I ide mi, iako bi neki rekli da sam naprosto bolesno ljubomorna. E, i da sam TAKVA. Moja takvost je kriva za sve, afkors.
Al ok, bolje da šutim u trenucima idile i odsustva apstinencije. Od koječega.
E, da. I koristim neuobičajene riječi. Obično ljudi misle da ih zajebavam.
Odista.
Pobogu.
Jamačno.
Sporadično.
Ima ih još al mi mozak ne radi.
E, i volim riječi poput vrckast, prpošan, vižljast. I šašav, to isto.
Nemojte zamjeriti, trenutno sam sva u učenju kvantne mehanike i sličnih nečega.
I uzorna sam studentica. Ne glumim, stvarno jesam.
Nekaj ozbiljno nije u redu sa mnom.
S.B. i N.G.
Lipsy
Post je objavljen 30.12.2010. u 21:14 sati.