Neki kažu seks je najbolji osjećaj na svijetu, drugi favoriziraju poljubac, treće pak najviše od svega ispunjava dobitak na kladionici, a ima i onih koji vjeruju da je masturbacija nakon apstitencije najveći užitak koji postoji. Sve je to lijepo, ali za mene dvojbe nema: osjećaj sreće i ispunjenosti koji se javlja kada ti superzgodna cura pokazuje da se pali na tebe jest nenadmašan!
Kada te ljepotica gleda kao da si svjetsko čudo, kao da si jedini frajer koji u tom trenutku postoji na njezinom svijetu, nešto je za što se živi. To vrijedi puno više čak i od seksa s tom istom curom, kojeg si recimo dobio iz samilosti ili zato što si navaljivao i dosađivao pa eto nek ti bude. Probuditi snažne emocije u takvoj curi, pokazati joj da si jebeno zanimljiv i da si netko s kim bi definitivno trebala provoditi vrijeme, zavodnički je vrh. I imao sam privilegiju to doživjeti...
Nije tajna da sam se u životu bario s nekoliko iznimno neuglednih žena. Punkerica s kojom sam se davno pobario za Novu godinu imala je facu ko cucak, a jednu s kojom sam zabrijao u ZET-ovom busu zvali su Gremlin, ne bez razloga. Ostaje u povijesnim knjigama zapisana i činjenica da sam prije nešto više od godinu dana bio na rubu katastrofe i braka s pretilom djevojkom, no sreća se osmijehnula u zadnji čas. A nakon toga uslijedio je uspon prema gore.
Sada kada pogledam unazad sve te teške zavodničke trenutke mogu zaista biti ponosan na napredak koji u posljednje vrijeme pokazujem. No, sve donedavno nije izgledalo da će doći do preporoda. Nakon čitavog niza bezuspješnih uleta i propalih spojeva, posljednje mjesto u Kupu Alijanse dotuklo je moj moral i razmišljao sam o prekidu karijere. Zatim se dogodilo čudo. Bar se tada u srpnju činilo kao čudo, no bila je to zapravo nagrada za stalni razvoj i napredovanje.
Ona je bila superzgodna i plesala je oko mene kao mala mačkica. Svaku moju riječ upijala je kao spužva, gledala me kao hipnotizirana. U cijelom disko klubu baš oko mene. Pričalo se kasnije da je riječ bila o ''sretnoj košulji'', no nikad više ta košulja nije donijela ništa slično. Njena pažnja i zainteresiranost bile su ipak plod jedne velike, briljantne i nadahnute utakmice. I početak razvoja spike o ženskoj modi i štiklama, koja se sljedećih mjeseci pokazala kao pun pogodak.
Ljepotica mi je na kraju ipak zbrisala, iako je bila nadomak ruke. Sve se to dogodilo pod još nerazjašnjenim okolnostima njezinog ljetovanja (neki spominju sindrom Drage Ćosića, neki kažu da je upoznala samog Nikolu Karabatića na moru). No, samopouzdanje je ostalo. I više ga nisam gubio jer sam znao da će se prije ili kasnije ponovo otvoriti. Tako je i bilo: u par navrata impresionirao sam prilično seksi ženke, no što zbog faktora ''moj dečko'', što zbog bizarnih nesporazuma, opet sam završio na korak od trofeja, u stilu Arsenea Wengera i njegovih balavaca.
I onda se dogodio People's prije deset dana. Savršena večer. Kao u Matrixu, osjećao sam se kao Odabrani. Samopouzdanje je bilo u oblacima, nisam uopće mogao pogriješiti. Spika mi je bila savršena. Išao sam od hostese do hostese i svaka je bila totalno impresionirana (ok, ne baš svaka, tri su se napalile, a tri su me gledale ko debila, no i to je dobar postotak za zgodne žene
). Opet sam doživio najveći užitak svijeta: kad te ljepotica gleda oduševljeno, kao frajera kakvog nije dosad upoznala. Samo ovaj put trostruko!
Taj osjećaj je kao droga. Jednostavno ga moraš ponovo okusiti. No, sljedeći put želim korak više. Ne želim biti jednovečernja senzacija, želim biti trajno muško čudo. A za to još moram raditi i napredovati. No, nagrada je nevjerojatno velika, božanstvena, i definitivno se isplati veliki trud. Ovaj put definitivno idemo po nju. Idemo na sami vrh...
Post je objavljen 29.12.2010. u 20:15 sati.