Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od ridanja moga.
Bože moj, vičem danju, al' ne odvraćaš;
noću vapijem i nema mi počinka.
A ipak, ti u Svetištu prebivaš,
Nado Izraelova!
U tebe se očevi naši uzdaše,
uzdaše se, i ti ih izbavi;
k tebi su vikali i spasavali se,
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
Osjećam se poput prvog stiha. Iako sam svjesna, da me nije ostavio. Što god se događalo oko mene, sve je ostalo isto. Ništa se nije promjenilo. On je ostao isti.
Teško mi je jer čekam više od godinu i pol, čekam da dobijem posao, čekam da upišem faks, čekam da postanem pripravnik, čekam ljubav. A ništa od toga se nije realiziralo. Svi kažu da volontiram kod njih, na faksu profesori nemaju vremena počet s novom školskom godinom, ministarstvo nema sredstva za pripravnike, a dečki me odbijaju.
A tako sam željna i voljna raditi, učiti, davati sebe. Željna sam se boriti za svoj život, svoju budućnost, obitelj koju ću možda nekad imati.
Bože, znam da me nisi ostavio, znam da si ovdje, i da me čuvaš. Vidim da me čuvaš od svakakvih zločestih ljudi, u raznim situacijama mi daješ mudrost i razbor. Hvala ti na tome. Samo me muči to stajanje na jednom mjestu. Ništa se ne pomiče, a novca za kruh je sve manje. Zatvaraš mi sva vrata pred koja dođem. A dobro, ne baš sva, ali ona za koja mislim da su dobra prilika, dobra šansa u mojoj karijeri i ljubavi. Opet, uz svu tu kontradiktornost mojih osjećaja, misli i stavova o tebi, ipak ti vjerujem. Vjerujem da ćeš mi dati dan kad ću moći sve to imati ili bar da će se ispuniti dio mojih želja i nadanja. Jer me u sitnicama podsjećaš da si tu, da radiš kroz ljude davajući mi nadu, utjehu i sreću u ovom životu.
Volim te Bože, i dalje želim da me podsjećaš, da me hrabriš i vodiš svojim putem. Moji osjećaji su trenutno stanje. Moji osjećaji tuge, beznađa, nekorisnosti će proći i promijenit će se.
Pomozi mi da te vidim, osjetim i doživim. Pomozi mi da te nikad ne ostavim i da ti se uvijek molim.
:-D
Post je objavljen 28.12.2010. u 09:38 sati.