Iako me sad boli grlo, bilo je predivno stajati na kiši, s tobom. Slušati našu pjesmu i zagrljeni plesati svjesni da je to samo trenutak koj će nestati par minuta nakon. Bilo je predivno šetati i osječat tuđe poglede na sebi s ogromnim upitnikom iznad glave... Bilo je lijepo osjetiti povejrenje i sigurnost kao nekad, zapravo prije 361 dan! Sjećaš se?
Bilo je lijepo ne poljubiti te već samo gledati te u oči! Lijepo je graditi ovo što sada gradimo, nešto neodređeno što znamo samo ti i ja, naša mala tajna...ljubav!
N.N.
Post je objavljen 27.12.2010. u 22:38 sati.