Tiha noć nad malenim judejskim seocem Betlehemom. Spokoj i magičnost ozračja remeti samo tiho komešanje skutrenih ovčica i lijeno preživanje triju prašnjavih i umornih deva pred jednom sirotinjskom oronulom štalicom na osami. Tri egzotična došljaka, tri mudraca sa istoka, trojica koja su iz daleka do ove iste štalice pratila jednu sjajnu zvijezdu, pred njom su sada opipljivo drhtali od uzbuđenja. Baltazar, Melkior i Gašpar, a tako su se ta trojica zvali, toliko su dugo čekali ovaj trenutak, toliko dugo, čeznutljivo, predano i potpuno, cijeli svoj mudrački život, da su sada Melkioru i Gašparu klecala koljena, a Baltazaru se tresle ruke. U osušenom mu se staračkom grlu čak stvorila knedla, jer nije htio pogriješiti u časti koja je baš njemu ukazana, stoga se kratko zakašlje i pročisti grlo, lijevom rukom posegne pod svoj vuneni ogrtač (jer pustinjske noći su hladne) te otamo izvuče… zarolanu pergamenu. Još jednom se samoohrabrujuće zakašlje i pod blijedim svjetlom betlehemske zvijezde i odsjaja pucketavih pastirskih vatri počne s nje drhtavo, ali svečano čitati: Poštovana drugarice Marijo,
poštovani druže Josipe, poštovano Djetešce, gospodo cijenjeni uzvanici, drugovi pastiri i ostala cijenjena braćo i sestre, poštovani skupe,
idući za sjajnom nebeskom zvijezdom koja nam je utrla i pokazala put, okupismo se ovdje u ovako velikom broju jer je naša nazočnost na ovom svečanom događaju propisana nebeskim protokolom, providnošću, čašću i dužnošću,
stoga mi je osobito zadovoljstvo pred ovim časnim skupom reći dvije-tri riječi o otajstvu, božjem blagoslovu, ljubavi i praštanju… etc, etc…
Da, pratili su zvijezdu koja ih je vodila sa istoka, jednu sjajnu zvijezdu nade. Ne znam kako naši crkveni velikodostojnici zamišljaju svečane trenutke, kako su ih zapravo naučili zamišljati, misle li oni doista da su tri mudraca malom Isuseku održali prigodni govor s distance ili su mu se ipak ta tri mudraca ´samo´ nijemo, posramljeno i ganuto klanjali, na istom prljavom zemljanom podu štalice, bez riječi, duboko dirnuti i sa suzama u očima to milo djetešce ljubavlju i nježnošću darivali.
Bog zna da su našoj Crkvi komunizam i komunisti trn u oku, njen vječni umišljeni neprijatelj, sjena paranoje koja ih neodvojivo kao gospodara prati čak i 20 godina nakon pada Berlinskog zida i pada institucioniranog komunizma, ali baš oni -ti omraženi drugovi- su crkvenjake učinili i naučili onima što danas jesu, svojim mentalnim kopijama, jednako isključivim na drugom kraju dijagonale. Pa su tako valjda naučili da i svoje govore uobličuju kao nekadašnje govore svojih oponenata, partijskih sekretara - napamet naučene i potpuno isprazne. Otprilike tako mi izgledaju tradicionalne božićne poslanice naših biskupa, kao isprazni govori usplahirenih sekretara svome voljenom vođi drugu Titu, pa ni ovogodišnja tradicionalna poslanica nije izašla iz tih ograničenih, nemaštovitih, suhoparnih okvira. Borić lijevo, borić desno, malo srebrnog spreja, malo zlatnog laka i desetak prigodnih rečenica u oko kamere, tek tako da se nešto kaže.
Blesavo kao blesimetar. Iskolačenost jabučica, trzanje očicama, robotičnost, ukočenost, preplašenost našeg kardinala, nepogrešivo odaju blesimetar. Korisna televizijska spravica koja nesumnjivo ima svrhu kad su veliki fidelcastrovski govori u pitanju, epski tekstovi koje bi svima osim samom Castru zaista bilo teško izgovoriti ad hoc iz glave, no čini mi se u najmanju ruku kontraproduktivnim, da ne kažem blesavim, nešto toliko jednostavno i čisto kao što je poruka ljubavi čitati sa blesimetra. Kao da je i poruka ljubavi, objava radosne vijesti i sama postala konfekcija, celofan, umjetan proizvod kojeg treba unaprijed pripremiti. A gdje je nestala spontanost, ganutost, posramljenost. Zar barem poruka ljubavi ne bi trebala biti neokaljana, jednostavna, prirodna, čista, iz srca. Što ima veze ako bi možda bila nespretna.
-Gle, čita poslanicu sa šalabahtera kao da je neki tajnik, a ne prvi hrvatski svećenik i kardinal.
-Ma deda, ne podcjenjuj tajnike, tajnik mu je taj šalabahter i napisao.
Siromaštvo, poštenje i skromnost. U poslanici izgovorene riječi koje mi je priznajem, teško povezati sa slikom koju očima gledam, teško povezati sa grimiznom svilom, zlatom, okićenim borićem ispred i okićenim borićem iza, sa kičastim prijestoljem od zlata, perzijskim tepisima, mincom i svilenim papučama.
Slika, koja u direktnoj koliziji sa izgovorenim riječima, još jednom dokazuje kako elita (bilo svjetovna bilo sakralna) nema veze sa realom. Velike riječi o otajstvu, ljubavi, braći i sestrama, koje se umjesto iz srca čitaju sa papira ili blesimetra, zvuče šuplje, isprazno, umjetno, plastično. Možda su i izgovorene na ispravnom tragu i s dobrim namjerama, ali avaj, opet promašeno, daleko od baze, daleko od ljudi, još dalje od neba.
Jedan skroman sinjski fratar, nakon neplanirane ali srcem odrađene molitve nad staračkom posteljom, ovako je odgovorio na 50 ponuđenih kuna: Ne, molim vas, ja sam svome gvardijanu rekao ovako - od mene ne očekuj ni kune, jer ja ti novac donositi neću, ja ću živjeti i moliti s ljudima. Stoga vi mene slobodno pozovite kad god treba i ja ću doći, Bog s vama.
Bog s njim. Zaista.
Gdje je nestala štalica i djetešce položeno u jasle, nestalo je u zlatu, svili i kadifi, utopljeno u riječima. Dok sverežimski i svevremenski moćnici drže iste isprazne govore na papirusu, pergameni, papiru, blesimetru, dok paradno režu iste svečane vrpce, isto ubundani i isto utovljeni na toplom, dovezeni na ´mjesto zločina´ istim devama, kočijama, mercedesima - dotle se ono isto malešno a veliko smrzava u nekim dalekim samo od boga (ne)zaboravljenim jaslama. Dobro je reći par prigodnih riječi, no bolje je činiti dobro, zar ne gospodo, jer skromnost spominjete, a u obilju i nebo pretičete. Ono je ništa manje neukusno nego tv reklama za novo izdanje erotskih arapskih stihova u samom srcu Badnje noći.
Sve dok posrednici između neba i zemlje slušaju savjete od takvih mudraca kao što su recimo mudraci Glasa koncila, sve dok se na polnoćkama čuju čudnovate konstrukcije njihovih kućnih majstora teorija urote, sve dok se sa oltara propovijeda politika umjesto ljubavi - iskoraka od blesimetra nema niti će biti, a bojim se ni od blesavosti. Samo ne znam čiju blesavost taj metar mjeri, onih koji to prodaju ili onih koji prodano uporno puše.
Bogu hvala na malim-velim ljudima, samo zbog njih ovaj svijet opstaje.
Telefonski tajni dogovori moćnika???
-O veliki Kaifa, imamo ti i nosimo važnih vijesti!
-Dobrih ili loših po narod židovski?
-Loših Kaifa, barem po narod jako loših, po zadnjim informacijama koje upravo stigoše iz Rima - August car rimski i cijeloga poznatog svijeta - provesti će popis sveg stanovništva u Judeji!
-Što će dakako i njemu i našem kralju Herodu dobro doći kao izgovor i povod za nove poreze.
-Zar od kojih i mi ne bi trebali dobiti udjela?
-Tako mi Abrahama i svih naših praotaca - u tijeku su bez sumnje tajni dogovori moćnika… iz kojih smo ne svojom voljom izuzeti!
-Što nam je onda činiti o mudri Kaifa?
-Što se inače čini kad su u pitanju tajni dogovori moćnika - iz ovih stopa sazvati veliko svećeničko vijeće, dakako!
-Zar u ovaj kasni noćni sat uznemiravati puste ulice Jeruzalema, čemu tolika hitnja o Kaifa Veliki?
-No-no djeco moja, ne smijemo gubiti ni časa, hudo je doba, o glavi nam se radi, najtajnije odaslati deva-express u bliže dijelove Judeje, okupiti svo trenutno raspoloživo svećenstvo u što većem broju, već noćas sazvati mudro vijeće!
-Ta zašto već noćas o mudri Kaifa?
-Kako zašto, pa da se u ovoj mračnoj noći - dogovorimo.
Telefonski tajni dogovori moćnika? Zaista-zaista kardinale, u kojem to svijetu, u kojim odvojenim sferama, vi i moćna Crkva živite, kad ne znate da ostali moćnici već odavno koriste Facebook, Twitter, Skype, mail... uostalom, zar vi nemate konkretnijih i prizemnijih briga od ove?
Ponekad se doista čini, blesimetru unatoč i njemu zahvaljujuć, da za čovječanstvom mentalno i ne samo prigodno - kaskate na devi.
Ali vama to, čini se, odgovara.