Rebeka
Rebeka je bila žena Izakova i majka Ezavova i Jakovljeva. Živjela je otprilike 2000. prije Krista, rođena je u Aram Naharajim: Gornja Mezopotamija (Aram /dviju/ Rijeka). Abraham je tražio ženu za svog sina Izaka i doveo je svoju rođakinju iz stare domovine kako mu se sin ne bi morao oženiti nevjernicom iz kanaanske zemlje. Po Bibliji, Abraham je u Aram poslao svoga najstarijega slugu Eliezera koji mu je trebao naći ženu za Izaka, a on ju je našao na bunaru jer je, po proročanstvu žena za Izaka, trebala biti ona koja mu kao prva dade vode za piće. I tako ju je doveo Izaku.
A Rebeka dugo vremena nije mogla imati djecu, no nakon toga dobila blizance. Trudnoća joj je teška jer su se dva djeteta „stalno svađala“ u utrobi. Bog se u snu obraća Rebeki i govori joj kako će njena dva djeteta biti začetnici dva naroda i kako će stariji biti sluga mlađeg. Rebeka rađa Ezava i Jakova.
Ezav i Jakov
Izak se oženio u 40. godini s Rebekom. Imao je 60 godina kad je dobio blizance, dva dječaka kojima nadjene imena Ezav (runjav) i Jakov (onaj koji se drži za petu).
Kad su se rađali, prije nego se rodio prvi sav runjav, pojavila se i ručica drugoga. Stoga i dobiše ova imena.
Ezav bijaše jedan iskusan lovac, pustolov, koji je krstario poljima, a ništa nije u obitelji pomagao. Jakov je bio skućan i živio u obitelji. Izak je više volio Ezava, jer je cijenio divljač koju je on pripravljao, ali i zbog njegove bećarske naravi. Rebeka je, pak, više voljela Jakova.
Jednom se Ezav vratio gladan iz lova. Jakov je pripremio leću za sebe. Ezav ga je molio da mu dadne. No Jakov mu zatraži pravo na prvorođenstvo u zamjenu za leću. Gladni Ezav promisli što će mu prvorođenstvo ako umre. Ionako će pripasti Jakovu. I pojede leću, ali i pravo na prvorođenstvo.
Pred smrt je Izak oslijepio. Znajući da mu se bliži kraj zatraži od Ezava da mu pripravi jelo od divljači. Ode on u lov, a majka koja je slušala njihova razgovor brže bolje pripravi janjeće jelo. Svjetuje Jakova da bekinom obavije ruku i odnese ocu. To on i učini.
Kad je pozdravio oca on ga upita tko je on. Jakov mu odgovori da je on njegov sin Ezav. Pozva ga Izak bliže, opipa ruke i reče: glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove.
Pojeo je jelo i blagoslovio Jakova. Nakon toga dođe i Ezav noseći zgotovljenu divljač. Otac mu reče što se dogodilo. On zatraži da i njega blagoslovi. Izak to i učini, ali ne kao prvorođenca, nego kao podložnika.
Normalno da je Jakov tada morao pobjeći od obitelji.
SAM
Post je objavljen 27.12.2010. u 15:09 sati.