Pregled posta

Everything Is Never As It Seems,After All This Has Passed, I Still Will Remain

This pain inside, ain't getting better
Body shakes, I feel so numb
I'm shivering, Why did you go ?
Every part of me is cold, my heart is aching
And I can't breathe, My soul's breaking...

I was dreaming of you last tonight.
You and me together,again.
I coudn"t beleve it.
It was like nothing hapened.But I knew.I knew the truth.
I wanted to tell you.Abouth the reality,you know.
But after you smiled,I coudn"t...
We laughed,hugged,smiled...
It was amazing.
And then everything dissapired...
The spell was broken.
I woke up.

Dolazim na tvoj grob svaki dan.
Da bi razgovarala s tobom...
Ljudi mi kažu da me ne možeš čuti jer te više nema.
Ja im kažem da te možda u njihovim očima nema,ali
da si u mojima još uvijek tu.
Zato što si još uvijek u mom srcu i uvijek ćeš biti...
Plačem kada razmišljam o tebi...
Ljudi me pitaju "zašto?"
Ja im samo kažem da te volim
i da mi jaaako nedostaješ.
Ljudi mi često kažu da nema smisla,još uvijek te voljeti.
Zato što si otišla i nikad se nećeš vratiti.
Što je najtužnije,slažem se s njima.
Otišla si,ali NIKADA nećeš biti zaboravljena i znaj...
Jednoga dana ćemo se ponovno sresti.
obećajem...
Pokušavam biti sretna,ali jednostavno mi ne ide...
Znate onaj osjećaj kada se pretvarate da vam je svejesno i da ste veseli (fake smile) i onda pogledate oko sebe i shvatite,pa koga ja zavaravam...čitaju me ko otvorenu knjigu.
Ne mogu biti sretna kada znam da nikada više neću čuti tvog glas.
Često pitam Boga zašto?
Zašto mi te uzeo?
I tako me povrijedio.
Kada bi barem mogla vratiti vrijeme...
Ona stara,dobra vremena kada smo bile sretne.Kada smo bile zajedno.
Ali sve je nestalo.
Sve se promijenilo.
I samo razmišljanje o tome me tjera na plač.
Plakanje.
Dugotrajno plakanje.
I sama znam da moram nastaviti.
Svi to od mene očekuju.
Čak i ja to sama od sebe očekujem.



Srednjoškolka sam.
Nije ni najmanje zabavno kako zvuči...
Kako sam vam pisala već prije izgubila sam najbolju prijateljicu prije 6 mjeseci...
Sada kada sam u novom okruženju mislila sam da će me boliti manje,da te se neću toliko prisjećati i da će mi biti lakše...ali ne.
Baš je u moj razred morala doći cura koja je poznavala moji BF,kratko ali je i zna da je sada mrtva. I toliko o mojem bjegu od stvarnosti!!!
I tako je moje najbliže društvo saznalo nešto što sam pod svaku cijenu sam htjela skriti!!!
ZAŠTO?!?!
gledaju me kao da sam freak,kao da ću se svaki tren raspasti...
nije daleko od istine.jedva se držim u jednom komadu...
osjećam da ću se svaki tren raspasti.
kao da će jedna jedina pjesma koja me podsjeti biti kap koja je prelila čašu
Znate,počela sam razmišljati da se sve događa sa svojim razlogom.Na primjer,u mom novom razredu ima jedna cura,u početku povućena,koja me u potpunosti razumije,i ja u potpunosti razumijem nju.Vjerojatno se nikada ne bi upoznale da ono nije dogodilo.Ona je također iskusila gubitak voljene osobe.Međusobno se podupiremo i tješimo.Vjerojatno nikada ne bi bile prijateljice da ja nakon svega nisam odlučila pobjeći koliko me god noge nose.Eto,to ti je sudbina.Morala sam žrtvovati jedno da bi dobila drugo. :(




VOLIM TE,ZAUVIJEK,MOJA MALA DINAMO BEBO... ^.^






Post je objavljen 26.12.2010. u 13:02 sati.