U pijesak ću pustiti vodu,
da onako zamotana
zaplovi tim nestalnim svijetom
i neka se Svemir
spoji sa kaosom
pa u tom trenu znam,
da sam vezana uz tebe
i još uvijek se čudim
ovom vremenu od 17 godina
kako prolazi uz vjetar,
kišu, sunce, smijeh
i još uvijek je Mjesec
tako prepun sebe,
ponekad pun,
a ponekad ga nema.
Kamen uronjen u dno
ostavlja trag Mjeseca na nebu
i otisak moje duše
na tvom srcu,
a Nebo me gleda očima mačke
zatvarajući krug i vraća me
na početak sljedećeg jutra.
Poput beskrajne priče
odmotava se naše vrijeme
i teče prema svojoj sudbini
ne vjerujem u slučajnosti,
jer ništa nije slučajno
i kad pustim vodu u pijesak
stvara se podzemno jezero
tamnoplavih sjena, lutanja
i sumraka… noći… kiše.. .nemiri...
a zlatan osmijeh
tvog plavog oka donosi smiraj,
dok u meni ostaje trag
tvojih plavih očiju
i one sudbinske slučajnosti
kad smo se sreli.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-53-1 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.