(ovo je.. moja zadaćnica iz drugog razreda. piše datum 15. prosinca 2009. enjoy)
ja: ''ovdje, dok stojiš i čekaš promjene vremena, pogledaj u svoje oči, u svoje srce, u svoju dušu. vjerujem da su oči ogledalo duše. onda kad se pogledaš, uhvati se kako razmišljaš o sebi. kakva si osoba? jesi li mudra osoba?
i tako dok stojiš i čekaš kišu i oblake, uhvati se kako razmišljaš ne samo o sebi nego o svemu. imaginarni i realni svijet. povlačiš to u sebe i gutaš misao. prestaješ razmišljati i ulaziš u neku vrstu meditacije.
osjeti kapljicu. osjećaš kad svaka kap dotakne tvoju kožu potpuno odsutan iz ovog svijeta svim osjetilima osim dodira.
a onda i to prestane. neki udaljeni zvuk budi te iz zanesenosti i otvaraš oči. sad si već potpuno izblijedio, kiša je oprala tvoje boje. ljudi gledaju u tebe dok stojiš na pločniku i ne razmišljaš. pročišćena duša. tek jedna među onima koje se kreću kao pčele. nemirne. zuje.
onda osjetiš slobodu, ali osjetiš i bol. ne onu fizičku, nego onu bol koja te tek na trenutak upozori kako si sam. sam si u razmišljanju. pomisliš kako si jedini koji se ovoga sjetio. naravno, nisi. nije važno. djelić sekunde osjećaš se posebno. mudro. stojiš i dalje izdvojem iz mase žuto-crnih odijela. počeo se stvarati krug onih koje ti zanimaš. postaješ atrakcija u malom krugu velikih žalaca. ponovno se osjećaš sam zato što si razmišljao a onda pustio tu misao da odleti u dubinu tvoje utrobe. zar si jedini? zar si jedini koji razmišljaš?
i onda mi reci definiciju hrabrosti. kad ju kažeš razmisli o njoj. hrabar je onaj tko se usudi napraviti nešto što druge plaši. neustrašiv. jesi li hrabar dok stojiš na kiši, razmišljaš da ne razmišljaš. iz zujećeg stanja u ono pročišćeno, kristalno, jasno. reci mi onda izdvajaš li se mudrošću, razmišljanjem?''
ti: ''imam asocijaciju ako ti pomogne da vidiš što sam i ja vidio. vidio sam starog Japanca u svetištu kako se igra papirom i stvara ždralove. djetinjasto, ha? je li on mudar?''
Post je objavljen 25.12.2010. u 18:01 sati.