XI
ej, da si bar znala da nas zlo razdvaja
izvan našeg uma izvan naše volje
da nam drugi bez nas i račune zbraja
hraneć se nakanom da ne bude bolje
ni grumenju zemlje ni tek nikloj travi
gdjeno nas poškropi prva sveta kiša
gdje smo mogli biti i stabla i mravi
jednostavno svoji, ne lutke od pliša
bačene u grotlo kozmičkih nigdina
odakle se jeka nikada ne vraća
do zrnaca pijeska na bespuću dina
i sve do dna mene gdje sunce ne svraća
ptice, da vam nisu srušena staništa
verige bi pukle onkraj uporišta
Post je objavljen 25.12.2010. u 13:39 sati.