Pregled posta

DAN 22, 16.12.2010. – Čisto, sređeno i vruće (Singapur)

Kada odlučiš putovati negdje u vrijeme božićno-novogodišnjih praznika, pametno je unaprijed rezervirati prijevoz. Zapravo, bilo bi to pametno da se u ovom dijelu svijeta to može i napraviti. Plan je da sutra navečer noćnim vlakom napustimo Singapur u smjeru Kuala Lumpura. No, plan brzo pada u vodu jer praznog mjesta u bilo kojoj klasi za Kuala Lumpur nema. Dajemo se u potragu za busom iako nismo oduševljeni šesterosatnom noćnom vožnjom do malezijske metropole. Nakon većeg dijela jutra provedenog na internetu i telefonu, ipak pronalazimo bus. Na desetke ih svakodnevno povezuje Singapur i Kuala Lumpur, ali samo u jednom ima mjesta za sutra navečer. Naravno da kartu odmah kupujemo.
Već je prošlo podne kada napokon izlazimo iz hostela. Sunce je visoko na nebu i prži svom žestinom. Vlažnost zraka je velika, ali još uvijek podnošljivija od one u Bangkoku. I uvijek nešto lagano puše, pogotovo u područjima bliže moru, što malo smanjuje osjećaj vrućine. I za razliku od Bangkoka, u Singapuru koji je također višemilijunski grad (stanovnika ima kao cijela Hrvatska), vidi se plavo nebo i sunce, a po noći mjesec i zvijezde. To je zato jer Singapur nema teške industrije i najvažniji je pretovar robe u singapurskoj morskoj luci. A drugi razlog su zasigurno automobili kojih ima puno, vjerovatno i previše, ali sve odreda su automobili najnovije proizvodnje, veliki automobili, od njemačkih do japanskih i korejskih. Nemoguće je na ulicama Singapura vidjeti neki manji automobil ili stariji od par godina, što je ekološki prihvatljivije od gomile starih automobila koji se primjerice mogu vidjeti po Bangkoku.
Cijeli je Singapur pokriven odličnom mrežom gradskih autobusa i metroa, kojeg ovdje zovu MRT (Metropolitan Rapid Transit). Metro je super moderan, nevjerovatno čist (da se niti jedan papirić ne može pronaći na podu), malo prejako klimatiziran (kao uostalom i sve trgovine, restorani, kafići itd. u ovom gradu), a cijena prijevoza ovisi o razdaljini i gotovo uvijek dođe između sedam i osam kuna. Gledajući životni standard Singapura i kvalitetu prijevoza, zaista ispada da mi u Hrvatskoj ima jedan od najskupljih gradskih prijevoza na svijetu.
Metroom se spuštamo do obale, točnije do nekadašnjih dokova gdje se prije obavljao pretovar razne robe, a danas se tu nalaze visoki stakleni poslovni neboderi, uz koje su smješteni mali restorani i kafići u nekadašnjim skladištima, a u blizini je i nekoliko skupocjenih hotela te kazališta.
Esplanade Theatres on the Bay, izgrađen prije nekoliko godina, kompleks je kazališta, koncertnih dvorana, biblioteke i shopping centra, a izgradnja je koštala vrtoglavih 600 milijuna dolara. Gotovo svakodnevno u večernjim satima ovdje je moguće besplatno poslušati mlade umjetnike, a nakon toga nastaviti u pripadajući shopping centar, jedan od mnogih u Singapuru. Singapur je bez sumnje grad shopping centara. Gdje god da se okreneš, tu ih je par, što nadzemnih, što podzemnih, a većina je međusobno povezana tako da uopće ne moraš izlaziti van na vrućinu. Sada mi je jasno kako Singapurci preživljavaju u ovim ekstremnim vremenskim uvjetima (trenutna temperatura je oko 35 Celzijaca + velika vlaga, a ovo je hladnije razdoblje u godini!) – iz metroa podzemnih hodnikom prođu u shopping centar pa se prebace drugim hodnikom u drugi pa u treći, četvrti... Zaista ne moraju najčešće ni izlaziti van. Život po hodnicima i shopping centrima.
Vani na otvorenom Esplanade Theatres izgleda još dojmljivije nego iznutra. Lokalci ga zovu 'durijani' jer njegove dvije kupole prekrivene sa 7139 aluminijskih «škura» u obliku trnja zaista podsjećaju izgledom na durijan, ovdašnje voće koje toliko smrdi da su u mnogim hotelima duž Singapura, Malezije, Tajlanda i okolnih zemalja uredno izvješeni znakovi upozorenja: «Zabranjeno unositi durijan!».
A Singapurci se vole šaliti i reći da je Singapur «A Fine City». Ova se fraza nalazi na svakoj drugoj razglednici, svakom drugom magnetu za frižider, svakom drugom privjesku za ključeve... Jer Singapur je uistinu grad kazni. Čitav je niz predmeta koji su zabranjeni u Singapuru. Uz uobičajene predmete poput primjerice oružja ili toksičnog materijala, zabranjeno je unošenje plastičnog oružja tj. igračaka, te još nešto apsurdnije – žvakaćih guma. U Singapuru se nigdje ne mogu kupiti žvakaće gume jer su zakonom zabranjene! Singapurci pate od čistoće i pod se može lizati koliko je čist. A ako netko ipak prokrijumčari koju žvakaću gumu, postoji 'fine' iliti kazna od 1000 singapurskih dolara (oko 4180 kuna). Ako netko vozi primjerice bicikl po stazi za pješake ili na nekom drugom nepredviđenom mjestu, i ovdje postoji kazna – 1000 sida (sid je u Singapuru skraćeno za singapurski dolar). «$1000 fine for riding a bicycle through the underpass!», «$1000 fine for chewing gum!»... Tabele sa zabranama su posvuda. Osim što Singapurci vole čistoću, vole i red. Stoga i zabrane, ali većina je apsurdna.
Osim mnogih primjera moderne arhitekture poput spomenutog kompleksa kazališta (za koji Singapurci vole reći da ide uz bok sa sydneyskom Operom), tu su i hoteli poput Pan Pacifica ili Mandarin Orientala te visoki neboderi obližnje poslovne zone. Njihovi zaposlenici, od kojih su mnogi zapadnjaci na privremenom radu u Singapuru, uglavnom u financijskom sektoru, nakon posla u kasnim poslijepodnevnim i večernjim satima znaju opustiti se na starim dokovima. Boat Quay, Clarke Quay i Robertson Quay neki su od starih dokova u središtu grada gdje se vrši istovar i utovar robe sve do 1960-tih godina. Danas se on vrši na periferiji, a u 1980-tima i ranim 90-tima ovi stari dokovi pretvoreni su u zabavnu zonu. Male raznobojne kućice, inače stara skladišta, danas su kafići i restorani i predvečer je ovdje krcato ljudima. Stranac se mora oboružati strpljenjem i ignorirati svakih par metara nekoga tko ti pod nos gura jelovnik svog restorana. Ipak, unatoč svemu, ovaj dio grada izgleda veoma lijepo i sve u svemu u Singapuru bi se moglo jako lijepo i ugodno živjeti samo da nije te proklete vrućine i vlage. Izgledom grad me jako podsjeća na Chicago.
Iako je prošlo gotovo 40 godina otkad su posljednje britanske trupe napustile Singapur, u gradu se još uvijek osjeća kolonijalno razdoblje. Neposredno uz dokove tu je još uvijek kriketaški klub (ludi Englezi su na ovoj vrućini u Singapuru igrali kriket!), anglikanska katedrala sv. Andrije koja je još uvijek u funkciji za velik broj Britanaca koji su ostali živjeti i raditi u Singapuru, gradska vijećnica, Vrhovni sud, stara i nova zgrada Parlamenta, Viktorijino kazalište – sve odreda odlični primjeri kolonijalne arhitekture.
A onda je tu Raffles, od čijeg se imena u Singapuru ne može pobjeći. Sir Stamford Raffles je 1824. godine nagovorio singapurskog sultana da prebaci vlasništvo nad singapurskim otokom britanskoj Istočnoindijskoj kompaniji. Bio je to početak britanske vlasti nad Singapurom i Rafflesovo ime je posvuda po Singapuru: The Raffles Hotel, petozvjezdaš, jedan od najboljih kolonijalnih hotela u Aziji; Raffles City shopping mall; Raffles Institution...
Predvečer odlazimo u singapurski Chinatown. Singapur se voli pohvaliti da je multinacionalan grad. Postoji ovdje primjerice uz Chinatown i Little India četvrt, kao i malajska četvrt, ali to ne znači da Indijci striktno žive samo u Maloj Indiji ili Kinezi isključivo u Chinatown. Svi važni natpisi u Singapuru su na njegova četiri službena jezika: engleskom, malajskom, kineskom i tamilskom.
U kineskoj četvrti još uvijek su se sačuvale male kineske kućice s tradicionalnim čajanama i trgovinama, noćne tržnice s hranom i robom, a tu su i kineske robne kuće, prenatrpane svakojakim drangulijama 'Made in China'. Pronađe se i koji kineski hram (s modernim staklenim neboderima u pozadini), a dan na nogama je najbolje završiti refleksirajućom masažom stopala koja se nudi u Chinatownu na svakom koraku. U usporedbi s našim cijenama, ove su prava sitnica pa to valja iskoristiti.