U 2010. godini naučio sam mnogo toga. Kao prvo, naučio sam da je doček Nove godine u Piranhi teško sranje, nešto što ne treba redovito prakticirati. Naučio sam i da je čekanje proljeća da počneš ulijetati ženama glupost, jer prođe ti pola godine, a kad dođe proljeće smisliš novi izgovor zašto biti pasivan.
Naučio sam da ne treba previše lajati. Ljudi vole cirkusante i budalaše, ali dugoročno to ti ne ide u prilog. Uostalom, pravi muškraci šute i rade, a balavci brbljaju i preseravaju se. Naučio sam nažalost i da je moguće završiti posljednji u zavodničkom natjecanju čak i ako nisi najgori. Naučio sam da u Purgeraju žene dijele najžešće odjebe iako izgledaju kao da su izašle iz kante za smeće. I da nikad ne možeš znati kad i gdje ćeš doživjeti briljantnu čudesnu večer i zato treba što više izlaziti van.
Naučio sam u 2010. godini da se i naizgled neslomljiva tvorevina kao što je bila Sveta bariteljska alijansa može za čas urušiti kao kula od karata. Naučio sam koliko je sjebano sam izaći van u Gjuru, pogotovo ako te odmah na početku konobar optuži da mu se upucavaš. Naučio sam da su u mađarskom Siofoku najzgodnije žene na svijetu, ali ne znaju engleski, a na odmor dolaze u društvu ogromnih ćelavaca ili bogatih cigana. Naučio sam kako se ljubiti sa konzervativnom Zagorkom koja misli da je ljubljenje grijeh.
Naučio sam i da Michael Schumacher više nije najbolji F1 vozač na svijetu, a tako loš baritelj ću biti i ja s 41 godinom. Naučio sam da ljudi vole čitati članke o Alistairu Overeemu i Fjodoru više od ičeg, sve dok se ne pojavi Mamić sa svojim kretenskim ispadima. Naučio sam da sam najbolji u cijeloj Hrvatskoj u svom poslu, no vladajuća elita u mojoj firmi to neće nikad priznati, pa je potreban strateški zaokret.
Naučio sam da je moguće lijepo zaraditi na kladionici bez da uložiš ijednu kunu. I da je koeficijent 1.01 moguće promašiti, pogotovo u odbojci. Još jednom sam spoznao da se kužim jedino u Formulu 1 i MotoGP, a da se drugog trebam kloniti. I da u skijaškim skokovima vjetar razjebe svaki listić, a da o biatlonu ne pričam.
Ali naučio sam i ono što je najvažnije, i u usporedbi s tim ovo gore je hrpa besmislenih sranja! Naučio sam da je superzgodne cure lakše šarmirati od onih neuglednih. I da nema boljeg osjećaja od onog kad te takva gleda raširenih zjenica kao da si svjetsko čudo, jedini muškarac na njezinom svijetu. Naučio sam da proučavanje ženskih tema kao što su štikle, maskare, Šeherezade i slične pizdarije nije gay, nego itekako korisno. Kao i svako znanje koji ti može pomoći da budeš zanimljiviji muškarac. I da trebala stalno raditi na sebi, na fizičkom i psihičkom aspektu. I da drugi ljudi to uopće ne kuže. I da sam u odličnoj poziciji, nikad bliže velikim stvarima, samo moram nastaviti ovim putem...
Godina 2010. bila je prekretnica. Ja, posljednji bariteljski Olimpijac, sada sam spreman popeti se na vrh. Do Olimpijskih igara u Londonu, u sljedećih godinu i pol, nema više izgovora. Došlo je moje vrijeme, došlo je vrijeme velikih promjena! Svijet muško-ženskih odnosa okrenut ću naglavačke!
Post je objavljen 24.12.2010. u 19:20 sati.