Ovako...Htjela sam vam priznati, u skladu sa sravnjivanjem računa za prošlu godinu, da Katice nije baš ono što bi se reklo zgoditak na lutriji i da ima, čuda li, i nekoliko pozamašnih mana. Al onda sam pomislila zar i ja brate brute o lošim stvarima? Zašto je ne bi radije pohvalila? Onda sam jedno par sati razmišljala, i sjetila se, za što. Ona naime svake godine za slijedeću godinu odluči naučiti nešto novo ili postati što se reče baš dobra. Za ovu godinu je to bio hula hup. Al nije ga svladala. I tu nema pohvalnice. A di je bila dobra? I tu smo malo razmišljale jer se sjećamo samo onog što baš i nismo dobro učinile. Jest da nam je žao al jbga ne valja plakat za prolivenim mlijekom. A onda smo se, kao što rekoh nakon par sati, sjetile. Napredovala je u jednoj stvari i to sam postala svjesna danas. Ovdje moram malo pohvaliti svog dragog, sva sreća pa ovo ne čita, jer je on zaslužan za to. Dakle da ne duljim, danas sam se uhvatila da stanem svakom pješaku! I to po cijenu jačeg kočenja. I znate kaj? Baš mi je lijepo kad mi se ljudi osmjehnu. A danas sam im i mahala. U skladu sa božićnim raspoloženjem. O onima što su kočili iza mene ne bi trošila riječi. Samo sam im se osmjehnula u retrovizor...
Eto i baš sam ponosna na sebe. Znam da vam se ovo čini nebitno ali mislim da se svijet mjenja mjenjanjem sebe samih i da je svaki pa i najmanji korak napredak.
Želim vam svima...pa želim vam, osim da postanete dobri ko katica i da puštate pješake, želim vam i da ovih dana jedete sve što želite a da posljedice ne budu viđene na vagi. To vam sigurno nitko nije zaželio.
Ma sve vas imam rada i nadam se da će vam danas biti lijepo kao i meni.
Post je objavljen 24.12.2010. u 10:51 sati.