STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
DANA 23. PROSINCA 2010. GODINE VEČERNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM :
TAJNA PLINSKOG BIZNISA IZ SIRIJE
MOL ZATAJIO DA ĆE ZARADITI 5,7 MILJARDI $
Stranka hrvatskog zajedništva s odgovornim stručnjacima izračunala je da će bušotine otkrivene hrvatskim novcem i znanjem u Siriji davati Mađarskoj 80 milijuna eura čiste dobiti mjesečno ili okruglo 24 milijarde eura za rok koncesije od 25 godina!
DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENJE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
INA - Nacionalna veleizdaja
Saborsko povjerenstvo za INU završilo je s ispitivanjem dijela sudionika u toj najvećoj gospodarskoj i političkoj aferi u Hrvatskoj. I što je zaključilo? Uskoro će se vidjeti. Ali, prema onom što smo vidjeli i čuli u medijima, ništa spektakularno se neće dogoditi niti poznatim sudionicima, a niti onima nepoznatima koji su stajali u sjeni. A strašne stvari su se dogodile ovom najvećom kriminalnom radnjom koja će imati nesagledive posljedice, kako za hrvatsku državu, tako i za njezino gospodarstvo.
Strašna je spoznaja:
- da je 25% vrijednosti Ine darovano mađarskoj državi za 500 milijuna dolara!
- da prema procjeni neovisnih stručnjaka Ina vrijedi ne 2,5 nego 25- 30 milijadi eura!
- da tih 500 mil.dolara, prema iskazima sudionika afere, nikada nisu doznačeni u Hrvatsku!
- da je hrvatski pregovarač koji je poznat hrvatskoj javnosti, prema vlastitom priznanju, 2003. godine odbio višu ponudu neusporedivo kvalitetnijeg i sigurnijeg austrijskog OMV-a!
- da nitko ne zna kako je mađarska država dobila dodatne dionice i postala najvećim vlasnikom Ine (Uprava i Nadzorni odbor)!
- da Hrvatska preko mađarskog rukovodstva u Ini kupuje najskuplje gorivo pored vlastitih 70% plina i 30% nafte!
- da mađarska vlada preko jedne male tvrtke MOL (tri puta manje od Ine) dolazi do vlasništva najvećeg hrvatskog gospodarskog giganta, okosnice hrvatskog gospodarstva i garanta energetske neovisnosti države!
- da je ovo klasičan primjer ne samo neprijateljskog nego i kriminalnog preuzimanja najveće hrvatske tvrtke!
- da je glavna strategija mađarske vlade u odnosu na Hrvatsku preko MOL-a ovladati Inom i vratiti Hrvatsku na pozicije apsolutne gospodarske ovisnosti slične onoj s početka 20.stoljeća!
- da je Mađarska uz plin i naftu postala vlasnikom svih izvora pitke i termalne vode koje je imala u vlasništvu Ina, a koji su najveće nacionalno bogatsvo!
- da će bušotine otkrivene hrvatskim novcem i znanjem u Siriji davati Mađarskoj 80 milijuna eura čiste dobiti mjesečno ili okruglo 24 milijarde eura za rok koncesije od 25 godina!
- da je hrvatska Vlada Mađarskoj darovala visoko isplativu proizvodnju plina, a nerentabilnu prodaju zadržala za sebe!
- da je Ina nakon ulaska mađarske uprave u 2009. godini napravila (namjerno!) gubitak viši od 2 milijarde kuna dok su sve slične tvrtke u regiji poslovale s enormnom dobiti!
- da većinska mađarska Uprava uz to nije državi plaćala poreze i trošarine, a da nadležne institucije hrvatske države nisu prstom makle da ovaj bjelodani kriminalni čin potkopavanja države sankcioniraju i spriječe daljnu propast!
- da se iza ovih namjernih gubitaka krije strategija mađarske vlade da Inu baci na koljena i tako u potpunosti otkupi preostale dionice!
- da je nejaki MOL za plaćanje poreza i trošarina dao Ini tzv. korporacijski kredit od 1,1 milijarda kuna kako bi kroz ovaj podli potez potpuno onesposobio Inu i tako došao do preostalih dionica, a da to nitko pismen u Ini i Vladi ne vidi!
- da je 25 mađarskih uposlenika Ine radilo na crno zajedno s mađarskim predsjednikom Uprave i Nadzornog odbora, te da isti nisu uhićeni i prema hrvatskom zakonu protjerani iz zemlje sa zabranom ulaska, kao što se to radi u svim ostalim slučajevima rada stranaca na crno!
- da mediji i doslovce sve političke stranke hrvatsku javnost zabavljaju osobnim sudbinama pojedinih sudionika afere umjesto da ukažu na pogubne učinke ovog kriminalnog djela i povratak pravne države radi hrvatske budućnosti.
Stoga predlažemo:
- da hrvatska Vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa ne pregovara o eventualnoj izmjeni ugovora nego žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih dionica MOL-u i mađarskoj vladi.
- da hrvatska Vlada kao prvi korak odmah i bezuvjetno otkupi razliku od cca 7% preostalih dionica koje još nisu u mađarskom vlasništvu te tako opet postane većinski vlasnik!
- da se svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama, budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija.
Ukoliko hrvatska Vlada ne povuče radikalne poteze te tako sačuva nacionalni dignitet i najznačajniju nacionalnu imovinu, javnost će sigurno uskoro reagirati na odgovarajući način.
KRIMINALNO PREUZIMANJE INE OD STRANE MAĐARSKE VLADE
Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog kriminalnog preuzimanja INE od strane mađarske vlade koja je preko raspadajuće i tri puta manje tvrtke MOL kupila Inu. Isto su tako postupili i sa slovačkom državnom naftnom tvrtkom Slovnaft koju su takodjer kupili i sveli na svoju filijalu. Međutim kada je austrijski OMV pokušao preuzeti MOL, mađarska vlada je preko noći donijela zakon koji je zaštitio njihov nacionalni interes i onemogućio preuzimanje njihove tvtke.
Naravno da je i kod nas moguć još drastičniji potez, tj. potpuna promjena kriminalnog ugovora, otkrivanje nalogodavaca, potpisnika i sudionika afere, vraćanje ili djelomično obeštećivanje “kupljenih” dionica ili potpuna nacionalizacija sa svim pravnim posljedicama za mađarsku stranu zbog kriminalnog preuzimanja.
Koliko su Mađari vješti i lukavi u mešetarenju uvidjeli smo u slučaju njihove rafinerije u predgrađu Budimpešte koja ne ostavlja utisak ozbiljnog poslovnog duha njihovih managera. Slika mađarske rafinerije podudara se s 25 njihovih tzv. managera na čelu s predsjednikom Uprave Aldottom koji su u Ini radili na crno, što ukazuje na potpuni prezir i nepoštivanje hrvatske države (usput rečeno: neobrijani, neuredni i prekomjerno debeli, što je nespojivo s takvim funkcijama).
Iako otkriveni prošli su bez ikakvih posljedica, niti su uhićeni, niti osuđeni, niti protjerani, niti im je zabranjen ulazak u RH, što je zakonska praksa u svim drugim slučajevima. I dalje se slobodno šepure ismijavajući hrvatski pravni poredak.
Sličnog su ponašanja i ostali mađarski “ulagači” u turizmu (uništenje turizma i okoliša u Primoštenu, Tribunju, Pirovcu, Viru, gnjev lokalnog stanovništva) gdje ne poštuju zakone RH niti respektiraju lokalnu vlast.
Posebna je priča namjerno uništavanje Ine putem sumnjivih transakcija s naftom i plinom, kupovina dionica umjesto dokapitalizacije i ulaganja u obnovu zastarjelih rafinerija, sirijska tužna priča, kreditiranje Ine (nakon namjerno stvorenog gubitka od preko 2 milijarde kn) tzv. korporacijskim kreditom od 1 miljardu i 100 milijuna kuna kako bi joj potpuno uništili likvidnost, otpustili radnike, inženjere i managere na teret Ine, državnog proračuna i mirovinskog fonda, prljave kreditne igre s OTP-ovom bankom i Molom oko pokušaja preuzimanja Podravke, itd. Sve to naočigled bespomoćne javnosti i potpuno neučinkovite vlasti.
MAĐARSKE KRIMINALNE ELITE
Mađarske kriminalne elite ciljano su uništavale hrvatske nacionalne resurse pomoću sličnih ljudi u našim državnim institucijama i sumnjivim bankama (HFP, Hypo, Linić, Starčević, Matanović...).
Tako su na kriminalan način preuzeli hotelsko turističko poduzeće Primošten d.d. koje su im omogućili pojedini bivši hrvatski državni dužnosnici i službenici, a čiju je obnovu financirala Hypo banka.
Hrvatski fond za privatizaciju 2002. godine prodao je 66,82 posto dionica poduzeća Primošten d.d. Diamant marini iz Zadra za milijun i šesto tisuća kuna, a iza čijeg su vlasništva stajali mađarski državljani Laszlo Atilla i Thomas Vitezy. Po toj smiješnoj niskoj cijeni Mađari su dobili većinski paket navedenog poduzeća vrijedan 65 milijuna i šesto tisuća kuna.
Predsjednik hrvatskog fonda za privatizaciju bio je tada Krešimir Starčević koji je za kriminalne usluge prodaje Primoštena d.d. Mađarima nagrađen za jednog od čelnika Hypo banke u Hrvatskoj, a predsjednik upravnog fonda HFP-a je bio Slavko Linić koji je 2005. godine krstario Jadranom na jahti s mađarskim vlasnikom poduzeća Primošten d.d. Thomasom Vitezyem.
Kupivši po niskoj cijeni poduzeće Primošten d.d., Mađari su došli u posjed Marine Kremik s 300 vezova, hotela Marina lučica sa 650 kreveta, hotela Zora sa 550 kreveta i hotela Raduča sa 250 kreveta. U sastavu tvrtke je bio i autokamp sa 600 šatora, restoran, kuglana, kongresna dvorana sa 300 sjedala, sportski tereni i drugi popratni objekti. U vezi navedenih nekretnina Mađarima su bili najzanimljiviji marina i autokamp iz razloga što su za malen novac zagospodarili atraktivnim zonama uz obalu.
Vlasnik sada gotovo cijelog turističkog Primoštena bio je dobavljač ruske nafte Molu koji je došao u Primošten nakon susreta Račan-Orban i kada je izrađena strategija izlaska Mađara na hrvatsku obalu.
Zanimljivo je da se na pritisak radnika u upropaštenom primoštenskom dragulju počelo samo simbolično procesuirati neke od manjih igrača, a da se ni u snu ne planiraju poništiti kriminalni ugovori koji ni kao takvi nisu poštivani .
Sve je zaboravljeno, ostalo je u ladicama, mađarski kriminalci figuriraju kao strani ulagači bez ijedne uložene kune u kupovinu i razvoj te stravičnom zaduženju na teret kupljenih hotela, marina i kampova koje su potpuno devastirali.
Što je još strašnija istina, i dalje u Primoštenu nekažnjeno i pred očima cijele hrvatske javnosti uništavaju preostale turističke kapacitete i sliku Primoštena kao hrvatskog turističkog dragulja.
Slično su postupili i s tribunjskom marinom te njezinim hotelom i restoranima koje je gotovo u potpunosti izgradila Ina da bi u slično vrijeme pala u ruke također jednom mađarskom probisvijetu, ali i drugim primjerima na osnovu kojih su budimpeštanski naftaši iz mizerne, zahrđale i zapuštene Molove rafinerije zaključili da i oni mogu doći i uz pomoć sličnih kreatura u Hrvatskoj i bez kune kupiti Inu. Što se, na žalost, i dogodilo s ciljem potpunog uništenja na teret hrvatske države i građana.
Također, Mađari su se preko hrvatskog emigranta Bubala dočepali i Dalmatinske banke iz Zadra (sada OTP banka) koji je bez srama samo zbog osobnih koristi kupio u bescjenje, a potom je skuplje preprodao Mađarima. Uvidjevši da je to unosan posao, istim stilom kupio je poljoprivredno imanje Vranu kod Biograda.
U vezi preuzimanja i uništavanja hrvatskih nacionalnih resursa na navedena pitanja trebao bi odgovor dati i bivši ministar Porges koji skromno i van domašaja javnosti sjedi u udobnoj fotelji sada mađarskog Tifona. Sve ovo isključivo u namjeri da se Ina kao najveći nacionalni gospodarski resurs bitan za energetsku sigurnost Hrvatske vrati u hrvatske ruke bilo drastičnim promjenama kriminalnih ugovora, bilo potpunom nacionalizacijom bez ikakva obeštećenja jer će se u postupcima, vjerojatno, pokazati da su akteri na kriminalan način dogovarali prodaju i kupovinu kao što je bjelodano iz ovog primoštenskog slučaja koji je odrađen netom prije Ine.
Poslano
1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. USKOK-u
4. Saborskom povjerenstvu za Inu
5. HANFI
Zagreb-Zadar, 23. prosinca 2010. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Post je objavljen 23.12.2010. u 15:01 sati.