Marketing
još malo:)
Ovih dana samo razmjenjujemo neke recepte – od kolača do raznih načina pripremanja ribe – naravno sve za nadolazeće Blagdane.
U nekim trenucima imam osjećaj da sam već sit od samog pogleda na te recepte... ali, kao i lani, sklopili smo dil – ja njima svoje «napolitanke» iliti Pišinger tortu, a one meni svoje kolačiće – najviše žicam kiflice i čokoladne kolače bilo koje vrste ( pa kad već mogu birati)
I kako za razmjenu treba imati i što ponuditi, tako sam u ponedjeljak krenuo u akciju – malo za sebe, malo za njih.... jučer, ponovio proceduru tak da, što se kolača tiče, «problem» riješen.... još me kod punice čekaju omiljene kuglice i garant opet neko novo čokoladno iznenađenje ....
Malo da zazubice podijelim i s vama..... ( na tortu jedino nisam stavio čokoladnu glazuru – nek si same stave jer, one bi nekakve crteže..da ne bi još i crtao! Ali, dobro sam ju pritisnuo Drevnom Grčkom da se poveže )
Kako sa spavanjem i dalje vodim rat, noći su mi postale preduge... potrošio sam sve oblatne za torte, opeglao sav veš, namotao cigarete za daljnjih tjedan dana... .a ni to me sve nije uspjelo uspavati – bit će da me neka Princeza probudila .... no, ujutro, kad treba krenuti na posao, naglo mi san dolazi na oči – mišin imposibl.... kako preživjeti radni dan? No za to se pobrinu nemogući podaci, akcije, reakcije pa se i to izdrži. Sve u svemu, još sam na nogama i čudom se čudim do kada? Malo su mi podočnjaci narasli, potamnili – kako veli «mama» - ti ko da si jednu odboksao u ringu.... a nije da ja ne bi spavao.....
I dok pokušavam zaspati, a nejde, društvo mi prave i moje pjesme koje pokušavam skupiti iz silnih tekica, papirića i objediniti na jednom mjestu – vraški posao za mene ovako smotanog... ali, pomakao sam se malo, jesam.
I u tom sam prekapanju našao jednu «čestitku» koju nikada nisam, od straha, uručio osobi kojoj je namijenjena.... a ima tome sada tri godine... ( uručio sam joj malo drugačiju)
Božićno zvono otkucava sat
Da mi je samo njezin broj znat
Nazvati je i poželiti svako dobro
Ko zna da li bi pomoglo?
Da li uopće na te misli imam pravo
Da se nisam malo zaigrao?
Kako god, u mislima ju zovem
Razgovaram tim telefonskim poljem
Tad knedla mi u grlu zastane
Dal sjećanja sam stavio sa strane?
Zar zaboravio sam makar u trenutku tom
Svoju veliku, preveliku bol?
Smiješak koji se licem razlio
Kao da me je nježno mazio
Kao da mi je podršku dao
Da ću toplinu osjetit, nisam znao
Iako se malo ljutim na sebe
Kako su mi te misli «legle»
osmijeh koji nad licem zrači
Kao da govori da sam jači
Jači za svaki dan koji slijedi
Jači za Blagdan koji ne blijedi
Iako sam u kutku sobe sjedim
Kao da te osjetim, Anđele bijeli
Kao da mi krilima svojim znak daješ
Kao da me novim putovima predaješ
Kao da mi sa smiješkom velikim kažeš
Na putu si da sreću nađeš
Znam, znam da sam odlutao mislima svojim
Znam da ne mogu se nadati danima boljim
Ali, lijepo je na tren bilo biti neko drugi
Neko ko se sa osmjehom iz sna budi
Zato, hvala i na mislima ovim
Hvala što bdiješ nad životom mojim
Hvala ti što si se tiho pojavila
Hvala ti što si se nad moj život nadvila
I neka ti Božić ovaj mir donese
Neka i tebe zaspe vreća sreće
Jer mene je samo pojavom tvojom
Učinila osobom puno boljom
Hvala ti što znam te kratko
Ali svako naše druženje je slatko
I nadam se «imat» ću te i dalje
Sve dok jednom ne dođemo i do kave
čekaj još...još malo
čestitka tek slijedi
Post je objavljen 22.12.2010. u 21:00 sati.