Marketing
TKO NAM JE UKRAO BOŽIĆ?
Par dana uoči Božića u gradu strka.
Svi traže bor, kuglice, božićni vijenac, mahovinu, pšenicu, gudicu, tuku, prašak za pecivo.....
Na poslu izvještaji, pripreme za inventure, izvještaje, sređivaju se papiri, nastoji se u novu godinu „čist“.
No u svemu tome se zaboravlja koja je bit Božića i kako je Božić nastao.
Jedna siromašna obitelj bez doma lutajući nailazi na mnoga zatvorena vrata i prisljena je naći utočište u štalici – mjestu koje je samo životinjama dobro. U cijelom Betlehemo se nije našlo ljudsko biće topla srca.
Nitko se nije našao u to doba tko bi učinio dobro djelo, tko bi napravio žrtvu i stisnuo se malo u svojoj kući na par dana da pomogne jednoj maloj obitelji u najtežim trenucima.
Danas, nešto više od 2000 godina poslije tog događaja vozimo auta, avione, komuniciramo na daljine od više tisuća kilometara, liječimo sve moguće i nemoguće bolesti, razvili smo aparate do neslućenh mogućnosti, no ljudsku narav 2000 godina gotovo da nismo promjenili.
I dalje kad vidim one koje u kontejnerima skupljaju boce ili prose, čujem komentare prolaznika „ma dobro je njima, dobro oni zarade“.
I dalje zaboravljamo da ono materijalno s kojim smo se rodili i naslijedili, nismo dobili samo da bi mi uživali, već smo time dobili šansu da pokažemo koliko smo ljudi pomažući drugima tim našim materijalnim dobrima.
Konzumizam ide toliko daleko da mnogi trgovački centri prodaju božićne ukrase već u destom mjesecu,a kićenje uveliko već počinje u studenom, nastojeći time potaknuti ljude na što prijašnje kupovanje.
U nama je stvorena atmosfera u kojoj je bitno okititi što veći bor, napraviti što veće jaslice, napraviti najbolje kolače i što više vrsta i ono neizostavno – napraviti što veći „šoping“ jer tih dana kao treba živjeti u blagostanju.
Tragedija Božića - uspjeh je učiniti drugog zavidnim!
No u toj atmosferi u kojoj čovjek treba potrošiti bogatstvo da bi stvorio prividan odraz sreće, u kojoj se u cijeloj toj strci stvara samo nervoza, teško je naći sreću. Predblagdanska nervoza i kupovna groznica dovode do nesretnih lica jer se sve više ulazi u minus, sve više treba utrošiti vremena na uređenje kuće, pripreme slastica. Nervozne kućanice, nervozni muževi i očevi, pa nervozna i djeca.
Konstantna strka za materijalnim vrijednostima i sebičnim ciljevima je danas izraženija više nego ikada. Svi se odvajamo u svoje kuće, stanove, sobe. Svatko želi biti samo svoj Bog. Udovoljiti samo sebi, nahraniti svoj ego, svoja usta.
Blagoslov Božića nije u onome koliko smo stekli, već koliko smo stečenim pomogli potrebitima.
Mi u Neretvi ovaj Božić imamo priliku tolikima pomoći u nevolji.
Recesija koja je dovela gotovo do 30% nezaposlenosti u Metkoviću, potom poplava koja je dva puta ove godine toliko namučila i istrošila ljude, propali urodi mandarina i drugih kultura, doveli su do teške situacije u Neretvi, pa takva situacija obvezuje one koji mogu pomoći, da ovaj Božić pokažu koliki su kršćani.
Iskreno, ljepši mi je bio Božić u komunizmu jer sam znao što se slavi. Danas se sve više i više gubim u kaptialističkom poimanju Božića i vjere.
90-ih smo u Hrvatskoj toliko željno očekivali humanitarnu i drugu pomoć koja je stizala, a 40-ih i 50-ih naši djedovi bake ili roditelji. Zar nije vrijeme da oni koji mogu, ovaj Božić pokažu tko su, u koga vjeruju, koje ljudske osobine imaju?
Hoćemo li ovaj Božić stvarno biti kršćani?
Post je objavljen 22.12.2010. u 11:22 sati.