Nekada sam znala vješto uobličiti svoje misli, nailazile su mi kao i sada u svim mogucim oblicima i nacinima. Pisala sam pjesme kada sam bila u tuznim ili melankolicnim raspolozenjima, i one su bile na neki nacin koncentracija moje tuge. Ova godina mi je daleko od lijepe, i onako glupo americki, vjerujem u bolju Novu godinu, u taj datum broj 1., i simboliku da nesto krece od pocetka, da neke stvari mozes izbrisati.. Da neka sjecanja mogu nestati, i da neke ljude vise uopce ne moras vidjati.. Nikakvo zlo nikome, vec jednostavno da situacije, sjecanja i ljude.. poput filma Vjecni sjaj nepobjedivog uma, izbrises iz sebe. No onda se vratim razumu i shvatim, kao i na kraju samoga filma, ne mozemo jednostavnijim putem, jer da bi se koacno oblikovali i nazvali se covjekom, moramo sami proci kroz nasa razna stanja, situacije, razocarenja i tuge.. kada bi ih samo prespavali i otvorili oci nakon par mjeseci, to ne bi bilo to. Kroz ove razne faze, koji psiholozi vrlo vjesto objasnjavaju.. a u koje ja (iako i sama sebe u njima prepoznam), nekako ne volim zamisljati kao istinitima, jer me podsjeti na hrpu hormona, zivcanih stanica i organa, a to nije covjek.. Moramo proci da bi bili jednom dobro. A biti cemo. Vecina stvari koje sam procitala u ovih par dana sto sam tu, me uistinu zadivila, jer vidim koliko dubokih, emotivnih ljudi koji zaista imaju sto reci, pisu takve stvari. koje i druge potaknu da drugacije razmisljaju u sebi.. Ima ih povrijedjenih, ljuti, sretnih i sjetnih.. i svi imaju nesto reci.. Nismo sami i biti ce dobro. Tako i ja evo, stavljam svoje zbrkane misli ovdje, bez nekakvog reda.. iako mi se "cakle u gavi kao oni sareni staklici kaleidoskopa", tako vjesto kao gospodin Đole, ih ne znam uobliciti. Za kraj, staviti cu pjesmu, za koju odbijam reci da me podsjeca na proslost, kao i mnoge stvari, mirisi i mjesta.. Pjesma je je jednostavno lijepa i steta bi bilo da je ne stavim, iako.. odbijam reci da me podsjeca.. http://www.youtube.com/watch?v=NdYWuo9OFAw
Post je objavljen 22.12.2010. u 10:35 sati.