Pjesma o inertnosti (jedna jos davnija od prethodnih).. kojoj je vrijeme da stanem na kraj :)
Nemirom okupana.
Ostajem spokojna godinama ipak.
Statična u prolazu.
Prolazna u svemu drugome.
Gdje završavaju granice
prostranosti ludila?
Jauk onih koje boli.
I tišina onih koje boli još više.