Marketing
točka na kojoj se igla ne okreće - biranje juga I, II i III
promjene I - sastavak
u ponedjeljak je tema za sastavak bilo pitanje:
postoji li nešto s čim nisi zadovoljan i što bi htio promijeniti na sebi?
u utorak sam našla "sastavak":
ne postoji ništa što bih htio promijeniti na sebi.
točka.
ja u upitnik uskličniku. i mislim - blaženo dijete.
kažem:
- ma gle, moraš to malo doraditi. i ne možeš reći - sa svime sam zadovoljan.
mora biti nešto što možeš i želiš poboljšati.
- ali mama. ja sam sa svim zadovoljan!
i ti bi uvijek htjela da ja nešto dugo pišem. e pa žao mi je.
a i već sam dobio kvačicu.
promjene II - pismo; let
tvoja želja za promjenom, a znam po sebi, ne znači da ćeš se i pokušati promijeniti.
to će se dogoditi kad/ako očistiš svoj inner world od oštrica koje se neprepoznatljive uvuku s onim milujućim riječima i učine da samu sebe varaš kako te ništa ne boli.
danas sam pri povratku s juga vidjela rode. čitava jata u letu koja nisu otišla. fascinantan prizor. onda su mi rekli da su se rode promijenile. da postoje i neke nove rode koje više ne sele na jug.
nekad se promijenimo... negdje baš oko onog časa u kojem smo to prestali željeti dogodi se dan u kojem se probudimo i pokažemo svijetu drugu stranu krila. onu vanjsku koja se ne vidi sa zemlje. barem jednako zanosnu.
(zemlja je u meni uvijek budila osjećaj nejasne krivice i ja sam odvraćala svoj pogled od nje puna stida što na zemljovidu svog lica stalno premještam i mijenjam baš onu točku svoje tuge za koju silno želim da bude nađena i da netko na nju položi prst.)
... dogodi se dan u kojem ne stremimo pošto-poto jugu... niti sjeveru,
moj direktor mi je danas rekao: - Suzana, razočarala bi te ta tvoja Rusija.
... dan u kojem shvatimo da nebo nije točka na karti svijeta.
a jedino se to i čini kao fair play prema nebu, mislim kad si već njega odabrao kao partnera za igru... život.
i dozvoljeno nam je promijeniti sve koordinate svojih emocija na svim svojim radarima,
i možemo i ostati i otići i vratiti se i nikad se više ne vratiti... i promijeniti smjer juga,
a da svejedno nismo izgubili ništa od sebe
...dokle god nismo zaboravili letjeti i dokle god je naš let fascinantan prizor.
promjene III - kvačica
čitav život odgovaram si na pitanje - što bi htjela promijeniti na sebi?
uglavnom predugim i zamršenim referatima o tuzi bespotrebnih ptičjih stopala.
ali, jutros... na papiriću za špeceraj napisala sam - ništa.
nisam ga naknadno literarno doradila i nisam mu našla nijednog tipfelera.
čitav život odgovaram na jedno te isto pitanje koje mi postavljaju
- zašto si tako stroga prema sebi?
jutros je nebo pod kojim sam vozila bilo zastrto fascinantnim prizorom,
a moj je let, putanja i izbor točke na kojoj se moja igla vrti - već u ponedjeljak dobio kvačicu.
u utorak sam samo prepoznala svoj rukopis u njoj.
