Marketing
Intermezzo…
Hoću, neću, hoću, neću…
Molim oprost ljubitelja „Spačeka“ ali ne mogu se othrvati „homo politikusu“. Samo mali intermezzo…
Najnovija vijest:
Milo Đukanović, koji je izborio samostalnost svoje male države na obali Jadrana, doveo svoju zemlju, Crnu Goru, pred prijam u NATO i Predsjednik države koja je prije par dana potpisala pretpristupni dogovor za ulazak u EU, podnio je ostavku na mjesto Predsjednika nakon što je kroz dvadeset godina od sudionika politike napada na Hrvatsku napravio salto mortale i postao njezin dobar susjed ako već ne i prijatelj. I to tri godine prije zvaničnog isteka mandata.
Razlog ostavke: čovjek se umorio!
Déjé vu! Prije godinu i po dana na sličan, gotovo bi čovjek rekao identičan način, dao je ostavku i DrIvo iz osobnih razloga! Sada se ustanovilo da to baš i nisu bili sasvim osobni razlozi.
A samo prije nekoliko dana naslovnice tiskovina „kitile“ su se naslovima tipa:
'Kosovski premijer Thaçi je šef mafije koja se bavi švercom oružja, droge i ljudskih organa!'
Po svemu sudeći još se jednom učesniku „postratovskih“ vremena „sapuna“ daska.
Po mom skromnom mišljenu uskoro su na redu i „postratovski“ dužnosnici u BiH.
Nakon odlaska „ratnih“ dužnosnika počinje odstrel „postratovskih“, ogrezlih u korupciju i kriminal. I naravno svi mudro zbore: „ne stoji Brisel iza toga!“ I ja se s tim u potpunosti slažem!
Naime iza toga stoji - „briselski škripac“.
I tako malo pomalo čiste se redovi političara u „mladim“ demo(n)kracijama a na svjetlo pozornice stupaju političari novog kova koji će svoju „djelatnost“ ipak znati raditi u svilenim rukavicama kako se to i inače radi u svjetskoj diplomaciji demokratskih država.
U cijeloj toj priči meni najteže pada što umjesto „briselski škripac“ ne mogah, barem za nas, upotrijebiti izraz - „hrvatski škripac“. Naime u tom slučaju bih zaista vjerovao da ima nade da se u nas demo(n)kracija preobrazi u demokraciju, pa makar i u svilenim rukavicama.
A sutra novi nastavak „spačekijade“!
Post je objavljen 21.12.2010. u 22:15 sati.