XIV
ćutim evo stoga - silazak u sebe
mjesto rajskog voća noseć uteg stida
premda svojom krivnjom ne izgubih tebe
božicu modrina očinjeg mi vida
u turobnu mraku ponad tamnih voda
i zvuk se izgubi biserja tvog glasa
pa te zalud traži duh moj što još hoda
stazom mjesečine boje žuta klasa
poput kapi rose i Ijubav ispari
poput blijeda sunca i Ijubav zalazi
kako moja Ijubav? je li ona stari?
i mrzi li onog što joj jezik plazi?
ali dok su kobne orgijale tmice
s tvojim su tad glasom umirale ptice
Post je objavljen 21.12.2010. u 13:56 sati.