Marketing
zmijsko ulje: nije bitno imat dobar proizvod, triba imat priču.... e pa, ja sam svoju nabavila
Priča prva : Maslina i maslinovo ulje
Svaki put kad se razvije neka međuregionalna diskusija o radnim navikama žitelja pojedinih dijelova lijepe naše, mi dalmatinci uvik osvojimo časno zadnje misto na ljestvici i popušimo kritike. I to samo zato, kažu, jer smo sami sebe proslavili stihom "maslina je neobrana". Naravno, zaludu se pravdati da je pjesnik tija reć nešto sasvim suprotno od toga da je maslina ostala neobrana iz razloga dalmatinske ljenosti i sklonosti fjakaston raspoloženju. Oštri kritičari neke druge provenijencije ostaju gluhi na sve naše vapaje o egzistencijalnoj ugroženosti koja se krije u sljedećem stihu "nima koga da je bere", da ne govorimo o melankoniji i tuzi koje se cide ka suze iz riči "zaplakali škoji bili i sunce već blidi, makina ko cukor cvili, a suza se cidi". Kamena sjevernjačka srca stanovnika radno aktivnijih krajeva ne moru se smekšati poezijom i poetikom kojoj smi mi južnjaci tako skloni, zanimaju ih samo hladne brojke i stroge statistike o radnom učinku.
I sad štaš, najteže se borit protiv predrasuda, pa se onda bolje prestat koprcati i jednostavno - priznati. Je, tako je, maslina je neobrana.
Bila. Ali nije više.
Ne, ne, dragi moji, ja svoje pobrala. Do zadnjeg ploda.
Svaka dragocjena voćka prošla je kroz moje ruke. Sto kila sama pobrala. Ono malo ostatka, jedno tristapedeset kila skupili muž i svekrva, malo pripomogli, moran priznat, a ne smi ni sin ostat nespomenut sa svojih dvadeset. Komada.
Sve u svemu, napravili sedamdesetak litara ulja. Malo, ali slatko. (Ma vraga je slatko, gorko ka pelin i pali ka vrag! Poslušali ove novovalne agronomske mudrace i samlili odmah umisto da smo masline lipo, ka i naši stari, držali jedno misec dana u moru da se odgorče. Ali, štaš ne moš protiv napretka.)
I da van pravo kažen, nije to neki veliki pothvat ni velika mudrost.
Svaka šuša u mom kraju zna pobrat masline, odnit ih u najbližu uljaru i dobit ulje. Samo kod mene na poslu, polovica mojih kolega bavi se istim poslom u fušu. Svi imamo iste ili slične sorte maslina, svi u isto vrime i na isti način beremo, u rasponu od misec dana, svi u istim postrojenjima meljemo, svi imamo isto ulje. Prve kategorije, ofkors. To je potpuno deplasirano uopće govoriti, i da oni u EU imaju imalo pameti u glavi, odmah u startu i bez provjere, naslipo bi nam svima dali markicu turboextra vergine kvalitete.
Razlike su u nijansama, i služe samo za kuntreštavanje jesu li masline bolje na kontinentu ili po škojima. Mislin, ja se svađam u tom smislu samo iz pristojnosti, a istina se zna. Ma koliko mi šutili o tome.
Oću reć, više nije fora proizvest dobro ulje. Stvar je sada samo u marketingu. Od kad je trgovine, zna se da je sve u reklami.
Znači, triba imat priču.
Moja slijedi nakon drugog dijela.
Priča druga: Kukuruzna zmija
Zbirka živih zmija na PMF-u
Zbirka živih zmija nalazi se u Zavodu za animalnu fiziologiju PMF-a, a utemeljena je 1995. godine kada je u zbirku iz Imunološkog zavoda donešeno prvih pet poskoka. Zbirka je tijekom godina rasla, a sada se u njoj nalazi oko 120 zmija. Sustavni znanstveni rad na zmijama započeo je 2002. godine, a proučava se uglavnom ponašanje te manjim dijelom ekologija. Najveći broj zmija koji se nalazi u zbirci nabavljen je iz europskih i američkih zooloških vrtova (London Zoo, Oklahoma City Zoo), a vrlo malen dio nabavljen je od privatnih uzgajivača u Njemačkoj i Češkoj. Sve su zmije najmanje treća generacija uzgojena u zatočeništvu, a mnoge se u ovoj zbirci vrlo uspješno razmnožavaju. U zbirci je, zbog edukacijskih razloga, trajno smješteno nekoliko domaćih zmija netrovnica. Znastveni rad odvija se u nekoliko smjerova:
Uporaba osjetila tijekom traženja hrane
Kemoosjetilne reakcije na plijen u zmija ljutica
Kognicija u zmija.
Ekologija ponašanja arborealnih zmija.
Biologija europskih guževa (Colubridae) i ljutica (Viperidae).
Suradnja na istraživanjima ostvarena je sa prof. Gordonom M. Burghardtom sa Sveučilišta u Knoxville-u u Tennessee-ju te sa dr. Anthonyjem Herrelom sa Prirodoslovnog muzeja u Parizu.
Zbirka ima i edukativnu vrijednost, jer se preko nje studenti upoznaju sa zmijama i njihovim načinom života. Od 2005. godine, manji se broj zmija koristiti u izvođenju vježbi iz kolegija "Ponašanje životinja", a od 2007 i u izvođenju kolegija "Laboratorijske životinje u biološkim istraživanjima".
Priča treća: spoj prve i druge
Kolegij "Laboratorijske životinje u biološkim istraživanjima" pohađa i moja studentica. Jučer su prisustvovali demonstraciji zmijine upotrebe osjetila tijekom traženja hrane. Davali joj različite tekućine, a ona njima pokazivala koliko je čime zadovoljna. Svoje gurmansko zadovoljstvo pokazuje palucanjem jezikom. Što više puta palucne, to je njezino nepce više uživalo u ponuđenoj hrani ili piću. Najzadovoljnija je bila čistom vodom, jezik je izbacila dvadeset i nešto puta, a alkohol je s gnušanjem odbila palucnuvši samo dva puta.
Onda je profesor pitao studente imaju li joj ponuditi još nešto. Kolegica moje ćeri imala je slučajno sa sobom bocu našeg ulja.
Profesor koji je slučajno naš čovik, Dalmatinac, najprije je ispitao geografsko porijeklo, a zatim ga i kušao. Zbog zaštite sigurnosti zmije, pretpostavljam. Isto tako pretpostavljam da mu se svidilo jer je pita ima li ga na prodaju. Nema profešure, najbolje stvari ne mogu se kupit novcem, ali ljudi smo, dogovorićemo se....
I sada slijedi veliko finale moje priče. Dobro ajde, ne baš veliko, svega par rečenica.
Kukuruzna zmija palucnula je trideset i nešto, skoro četrdeset puta jezikom kad je kušala maslinovo ulje. Naprosto se raspametila. Ne bilo koje ulje, naravno, nego dalmatinsko, i ne bilo koje dalmatinsko, nego sjevernodalmatinsko otočko ulje, da ne bi bilo zabune.
Da se ne bi sad svi dalmatinci - uljari furali na moju kukuruznu zmiju - kušačicu. I na moje ZMIJSKO ULJE.
Molim lijepo.
Slobodni ste smisliti slogan za reklamu.
Jest da se neće nigdi prodavati, ali dobra reklama nikad nije na odmet.
Zmiji šaljem proviziju u obliku litre ulja. Nek beštija uživa, zaslužila je.
Post je objavljen 21.12.2010. u 10:05 sati.