Iako nisam bila u subotu u Areni na spektakularnom Balaševićevom koncertu u trajanju od 4 sata, ne mogu se oteti nekim emocijama koje su me ponijele gledajući slike sa koncerta i slušajući komentare, prvenstveno moje najstarije kćeri koja je fascinirana istim.
Jedan moj dragi prijatelj bloger nam je na svojem blogu uspio riječju, slikom i glazbom dočarati dio prave atmosfere koja je vladala tamo i u kojoj su uživali neki novi klinci poput moje kćeri, rođene 1986. g. kad Balašević više i nije bio na vrhu popularnosti kao što je to bio kojih 5 godina ranije.
Balaševićeva pjesma iz nekih davnih godina "Na pola puta" tako mi često odzvanja u mislima, posebno onaj dio refrena "Gdje ste sad, svi gimnazijski šminkeri, prve studentske ferije..."
Tako mi se živo vrate slike svih gimnazijskih šminkera iz tamo nekih 80-ih, zgodnih gradskih frajera, pravih tatinih sinova koji u to vrijeme baš i nisu previše pažnje obraćali na nas, obične, skromne cure iz provincije.
Danas su svi ti ondašnji gimnazijski šminkeri ugledni liječnici, odvjetnici, glumci, od kojih neke čak ponekad i srećem na proslavama godišnjica mature, no čini mi se da se i danas ta gradska elita drži zajedno kao što se držala i nekada.
A pri spomenu prvih studentskih ferija tako mi živo naviru slike jedne hladne, sniježne zime mojih prvih studentskih ferija, tamo neke davne 1982. g., kada sam se na prvi pogled zaljubila u jednu moju veliku, nikad ostvarenu ljubav.
Za one koji neznaju evo te Balaševićeve pjesme "Na pola puta"
A osim toga, kad sam spomenula provinciju u kojoj sam živjela u mladosti, sjetih se pjesme Srebrnih krila "Razglednica iz provincije", meni tako drage lagane i slikovite pjesmice.
Laka Vam noć.
Post je objavljen 20.12.2010. u 22:49 sati.