Dvije uspješe mlade žene su prije petnaestak godina u centru Rijeke odlučile otvoriti umjetničku galeriju.
U tom prostoru prije je bila neka kovinotokarska radionica tako da je na zidu dominirao stari ruzinavi ventilator ugrađen u zid. Bio je širok više od metra, a iznad njega je stršao neki busen žica od struje na koje je ovaj najvjerojatnije bio spojen.
Ni dan danas nemam pojma kako su cure riješile problem ventilatora, ali u vrijeme kad se ova priča odvijala preko njega su zalijepile veliki krep papir da se to ruglo toliko ne ističe.
I radovi su tekli prema planu…
Prodefilirali su i zidari i električari i vodoinstalateri i došlo je vrijeme pituravanja zidova i stolarije.
Papir kojim je bio prekriven ventilator pokazao se kao idealna stvar za čišćenje pinela prije nego bi ih se opralo u razređivaču,
Bilo je po njemu i fleka od 'Jupola' i mrvica od sepa i razlivenog laka i 'Sadolina'…postao je pravo strašilo.
Dan otvaranja se bližio i cure su čak donijele i nešto slika i stavile ih na pod.
Znatiželjnici su virili kroz vrata i ove bi s njima rado razmijenile riječ-dvije, a onda je jedno popodne došao neki gospodin i pitao smije li ući.
Nakon uobičajenih pitanja i podpitanja, malo je pogledao slike koje su uskoro trebale osvanuti na zidovima, a onda je došao do papira koji je prekrivao ventilator.
Gledao je poteze kistom, valjkom, glet masom, gledao je ushićeno u one žičurine koje su nakazno štrčale na vrhu.
Nakon par minuta oduševljeno je pogledao u cure i pitao:''Izvrsna instalacija! Tko je autor?''
Ove su se nekako suzdržale da ne puknu od smijeha, a meni se trenutno ne da komentirati visoku umjetnost jer se ja u to baš ne razumijem…
Post je objavljen 20.12.2010. u 21:17 sati.