Marketing
Treba li se odreći demokracije?
Kao kod svih društava u krizi, javljaju se i u Hrvatskoj danas kritike postojećeg demokratskog sustava. S obzirom da je taj sustav demokratski (s mrljama, ali zadovoljava formalne kriterije), javljaju se i ideje da je u samoj demokraciji problem.
Nije problem samo država: društvo ne funkcionira; svi smo frustrirani (anomija). Kao logična alternativa javlja se ideja autoritarnog sustava s karizmatskim vođom. O tome sam pisao prošle godine: Hrvatska pred izborom: više ili manje demokracije. Ima više varijanti "hibridnih režima"; desničari mogu imati simpatije za Putina u Rusiji, ljevičari za Chaveza u Venezueli, a ekonomski liberali za Lee Kuan Yewa u Singapuru. (Osobno bih, kao varijantu koja uvažava "formalnu" demokraciju, istakao Brazil. Vidi moj nedavni tekst Bolji život za sve? Učimo od Brazila!)
Desnica u Hrvatskoj danas ima problem da nema valjanoga kandidata za ulogu jakog vođe. Onima pak, koji imaju ekonomsku moć, tj. zastupnicima kapitala, u ovom trenutku takav uspon jakog vođe vjerojatno ne odgovara. Lakše im je dogovarati se s vrhovima svih bitnih stranaka. (No,to se može relativno brzo promijeniti.)
Ljevica u svijetu se odrekla boljševizma i zastupa očuvanje "formalne" demokracije i njeno širenje oblicima neposredne demokracije; ali nema paradigmu i zato luta. Ono najbolje, što se kod nas u društvu na ljevici gradi odozdo, zasad, vjerojatno s pravom, bježi od "političarenja" (vidi moj tekst Demokracija se uči u praksi sudjelovanja, o odlučivanju na Plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu).
Pokušavajući učiti od najuspješnijih država i društava u svijetu, trebali bismo težiti ka više demokracije, ka razvoju njenih viših oblika, ka intenzivnom nastojanju da se svi građani zainteresiraju i uključe u procese pripreme, donošenja i provođenja odluka.
Ali, da li smo mi sposobni za tako što? Upravo ljevičari znali su isticati kako smo "na ovim prostorima" civilizacijski nazadni, da naš "mentalitet" ne odgovara uvjetima demokracije. Empirija zasad to potvrđuje. Osobno se uvijek iznova u to uvjeravam. Imamo naviku da,ako nema autoriteta, stvaramo kaos.
Kako sam nedavno napisao u tekstu Političari su deset posto politike, ipak postoji i drugi put, a to je da radimo na mijenjanju mentaliteta.
To je, naravno, sasvim "nerelistično", utopijski.
Osobno sam za vladavinu većine, čak i ako je većina protiv.
Post je objavljen 20.12.2010. u 16:44 sati.